Karadžić je još u Predslovlju svoje Male prostonarodne slaveno-serbske pjesnarice koju je štampao u Beču Tako je posredstvom muslimanskih pjesama iz ranih Karadžićevih zbirki, a osobito Hasanaginice, koja je privukla pažnju tadašnje evropske književne javnosti strani svijet saznao za Bošnjake.
O tome su prvi izričito pisali Jacob Grimm i Goethe. U svojim predavanjima u Parizu Poturčeni Sloveni, koji ispovedaju islam, takođe pevaju slovenskim jezikom; još se nisu odrekli svog maternjeg jezika.
- spajanje večeras u Slavonski Brod Hrvatska.
- !
- tvrtka za sastanke Osijek Hrvatska.
- web stranice za odrasle u Vukovar Hrvatska.
- .
- .
- izlasci engleski Dubrovnik Hrvatska.
Tu se u duhovnom pogledu ništa bitno nije mijenjalo, bez obzira na činjenicu da je Autonomna Kneževina Srbija od početka četrdesetih godina To je kao konkretan politički program formulirano u poznatom Načertaniju Ilije Garašanina U tom je smislu Antun Gustav Matoš, kao odličan poznavalac intelektulanih prilika u Srbiji, pisao još prije rata Razočarenje je odšlo u godinama poslije Muslimani su u Bosni poslije austro-ugarske okupacije bili izloženi vrlo oštroj srpskoj nacionalističkoj propagandi, koja nije dolazila samo iz Srbije, nego u daleko većoj mjeri od Srba iz Vojvodine i Dalmacije.
Među Bošnjacima i Srbima povremeno dolazi, kako do oružane tako i političke suradnje na bazi zajedničkog otpora austrijskom katoličkom kulturno-političkom okruženju. Bošnjaci i Srbi su zajedno učestvovali u ustanku u istočnoj Hercegovini, početkom , nakon što je Austro-Ugarska proglasila privremeni odbrambeni zakon Whergesetz kojim je bosansko-hercegovačko stanovništvo obuhvaćeno redovnom obavezom.
Srpsko političko vođstvo u Bosni nastojalo je ovo suradnji dati nacionalno-političko značenje. Emil Gavrila. U nacrtu koji se sastojao od 25 članova, na prvom mjestu se tražila politička autonomija za BiH pod sultanovim suverenitetom. Bošnjačka strana nije potpisala ovaj ugovor, jer se nije mogla postići saglasnost o načinu rješavanja agrarnog pitanja. U pregovorima je ipak u prvi plan izbila činjenica da su bošnjački predstavnici Alibeg Firdus i Bakir-beg Tuzlić odlučno odbili da pristanu na odredbe članova Tako nacrt ugovora nije realiziran,46 ali je međusobna bošnjačko-srpska saradnja nastavljena.
Ta je saradnja u izvjesnom smislu institucionalizirana osnivanjem Muslimanske narodne organizacije MNO , početkom decembra , odnosno Srpske nardone organizacije SNO , krajem oktobra Kada su mladoturci jula Zajednička delegacija koju su vodili predsjednici dviju organizacija, Alibeg Firdus i Gligorije Jeftanović, predala je u tom smislu, predstavku austrougarsku ministru finansija Istvánu Buriánu 7. Tu se zahtijevalo hitno donošenje Ustava za BiH bez diranja u njen državnopravni.
- lezbijski speed dating u blizini Samobor Hrvatska.
- web stranice za lezbijke u blizini Županja Hrvatska.
- .
- ?
- .
- najbolje web stranice za upoznavanje u blizini Sesvete Hrvatska.
- ?
- dating single Poreč Hrvatska.
- online dating besplatno Split Hrvatska.
- .
- plaža upoznavanje u Knin Hrvatska.
- Behar, broj by KDBH preporod - Issuu?
- Matica hrvatska - Kolo 2, - Politika i korupcija.
- ?
Esej položaj, tj. Time se htjela otkloniti mogućnost aneksije o kojoj se već javno pričalo. Ustavom bi se garantirala građanska jednakost, lične i političke slobode, te uveo parlament. Tokom aneksizone krize Pokazalo se da je taj savez počivao na negativnoj osnovi zajedničke borbe protiv Austro-Ugarske.
U svojim pozitivnim nastojanjima obje su strane još prije aneksije išle za različitim ciljevima. Srpska strana je otvoreno radila na ostvarivanju dalekosežnog plana pripajanja Bosne Srbiji. Nasuprot tome, bošnjački cilj je bila autonomija BiH, bilo pod sultanovim suverenitetom bilo u okviru Austro-Ugarske.
Bosna je tako bila i ostala glavni prostor preplitanja i sukobljavanja hrvatski i srpskih nacionalističkih ideologija, odnosno njihovih velikodržavnih planova. Svojom vjerskom isključivošću i političkom gorljivošću ušli su mnoge tragične konflikte, ali se Bosne kao svog velikodržavnog cilja ni jedni niti drugi nisu odrekli. Posljedica toga je da bosanski Hrvati i Srbi svoj politički centar vide svugdje, osim u slobodnoj i teritorijalno cjelovitoj Bosni i Hercegovini.
To je u novijoj povijesti Bosne rezultiralo mnogim barbarskim događajima čiji je krajnji ishod još neizvjestan. Bosna ostaje zemljom, kakvu je Jukić vidio tačno prije stotinu pedeset godina. Nastanjuju je ljudi istog etniciteta i jezika, ali inicijalno različitog političkog i kulturnog iskustva.
Otvoreno se postavlja pitanje kako će i da li će Bosna preći put do nacije-države. Bilješke 1 Ovdje je terminom Bosna uvijek obuhvaćena i Hercegovina. I, Beograd Rizvić, op. Imamović, Naziv Musliman, Književna revija br. Imamović, Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak BiH , Sarajevo Sarajevo Rizvić, Književno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine, knji. Imamović, Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak BiH, Imamović, O historiji bošnjačkog pokušaja, u knjizi, A. Purivatura — M. Imamović — R. Mahmutćehajić, Muslimani i bošnjaštvo, Sarajevo Biblioteka Nova, Beograd Zajedničko ministarstvo financija, Zagreb Hadžijahić, Od tradicije do identiteta, Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Rizvić, Bosna i Bošnjaci, Šehić, Autonomni pokret Muslimana, Imamović, Sarajevo Zagrebački je Behar donio dosta zanimljivih književnih stranica i još više važnoga kulturnoga gradiva, pa ipak jedva da je vidljiv.
Čak ni standardni portal Hrvatske enciklopedije ne drži ga uputnim, barem u poveznici, spomenuti kada se osvrće na ishodišni pojam. No ono što je prije stotinu godina barem funkcionalno i bilo relevantno, sada nije presudno u realnim rasporedima. Hrvati i Bošnjaci u međuvremenu su se, kao kulturne zajednice, s voljom za vlastitom suverenom odgovornošću, kakva se obično naziva nacijom, emancipirali do shvaćanja književnosti prema kojemu je prethodni uvjet atribuiranja kojega književnog teksta ili njemu pripadnoga konteksta autorskim pa onda i nacionalnim određenjem samorazumljiva, simultana okolnost da je doista riječ o konstruktu iz književne a ne kakve druge zbilje.
Napose je takvo stanje blagotvorno kada se razmrsuju čvorišta književnosti zajedničkoga književnog jezika kojega Hrvati, Srbi i Crnogorci nazivaju po svome narodnom, a Bošnjaci po imenu zemlje iz kojega pak izvode svoje narodno ime. Tako ni u razmjeru slabe vidljivosti književnoga lista, koji je potaknula svijest o zajedničkom podrijetlu skupine koja njime skreće pozornost na posebnost svoga iskustva očevidno nije ponajprije riječ o poteškoćama što bi ih u tom smislu imala ta ili koja druga skupina koliko o položaju književnosti same.
A taj položaj, kada je riječ o razumijevanju distinkcije javnosti i publike u društvenome spektru,. Njeno je da pridobije čitatelja i osvijesti publiku kao svojstvo, jer publika nije moguća kao dogovor, pa ni kao snažna ili dobra volja. Ako je nedovršenost u konstitucijskoj, odnosno političkoj dimenziji riskantna, taj se rizik u kulturi, posebno umjetnosti reflektira poticajno, već prema nuždi da društvo ostane otvoreno. Bošnjaci, Hrvati i Srbi, a i Bugari, kao i drugi južnoslavenski entiteti, moderne su evropske nacije tzv.
Tako je prošle godine u Hrvatskoj na posebno svečan način obilježena stota godišnjica institucionalizacije islama u Hrvatskoj. Za povod je uzet akt Hrvatskog sabora iz Razlog je na sreću mnogo snažniji od povoda: građani islamske vjere su u Hrvatskoj i kao pojedinci i kao zajednice po različitim kritičkim uvidima u boljemu položaju nego u drugim evropskim zemljama, napose iz bivšega habsburškoga ambijenta.
Islamska zajednica u Hrvatskoj dala je za tih svečanosti vrlo suptilno prepoznati ne samo taj afirmativni sloj, već i nijanse, primjerice kako u Hrvatskoj žive muslimani različitog etničkog podrijetla i različitih nacija, zavičajni, dakle autohtoni, i oni koji su prihvaćeni kao i migranti. Spomenute su pritom i tri točke suvremenog hrvatskog urbanog rasporeda u kojima posebno dobro potvrđuje metafora o životu, a ne tek suživotu: Dubrovniku, Rijeci i Zagrebu. Spomenuti akt Hrvatskog sabora nije se, međutim, uopće odnosio na građane Dubrovnika i Rijeke, jer oni tada, a zapravo nedavno, nisu bili u njegovoj nadležnosti.
Muslimani su svoja prava u Dubrovniku, kao podanici austrijske Dalmacije, dobili još Safvet-beg Bašagić vlade u Pešti, nekoliko mjeseci ranije, te iste ratne Bogomolje ondje više nema, ali ima spomenika s bosanskim fesom koji bolje od simboličkih paragrafa zrcali razmjere iz kakvih se razumijevaju identitetski kontinuiteti i posebno preskoci.
Navigacija
Zavičajna osnova habsburškog domo branstva predstavila je Bošnjake na središnjoj, evropskoj pozornici Velikoga rata ne samo po scenografskim i kostimografskim detaljima, pa ni šekspirijanskoj dramaturgiji smrti, već i kao identitet s prepoznavanjem prije u srodnosti nego u razlici. Pritom nije ponajprije riječ o situacijskom, ratnom kompleksu: Bošnjaci su se za ratne krize, koja zapravo neće prestati s primirjem, udaljili od zavičajne posebnosti kao takve i s drugima počeli dijeliti osjećaj pripadnosti većini i manjini kakav se u Evropi stabilizirao na temeljima građanskog, prosvjetiteljskog prevrata, svojevrsne enciklopedije.
Bošnjaci se u književnim i kulturnim rasporedima, lokalnim i evropskim, prema posebnosti vlastitoga iskustva javljaju i prije toga, kao što se primjerice na tako pozicionirane njihove autorske opuse referira književnopovijesni pregled. Dragutina Prohaske. Sjećanje Tugomira Alaupovića na književne prilike u Sarajevu početkom dvadesetog stoljeća drži se interpretacijskih linija prema kojima se muslimanska posebnost tematski identificira, s tim da se samu književnu razinu publiciranih prinosa, muslimanskih i drugih, uzima s rezervom.
Alaupović se zapravo bavi oblicima organiziranja književnog života, pri čemu se, kada je riječ o srpskim i hrvatskim tradicijama logički otvara paralela s drugim nacionalnim središtima.
Politika i korupcija
Srpska je vlada tako, u povijesnoj epizodi koja neposredno prethodi kulturnim formama kakve će razvijati Bašagić i Andrić, kao obavještajnoga kulturnoga komesara u Bosnu i Hrvatsku poslala Matiju Bana. Taj se zavičajni Dubrovčanin prethodno na beogradskom dvoru nije zatekao izravno ili po kojem evropskom transferu, već je ondje stigao iz Carigrada. Književni je tekst i kao autorska gesta i kao čitateljeva sloboda da sam uspostavlja središte vlastitoga svijeta utoliko iznad dogovornog, pa i enciklopedijskog rasporeda.
Za nekoliko godina u toj je Enciklopediji međutim trebalo objaviti članak o književnosti u Bosni i Hercegovini, pa je segment za moderno razdoblje naručen od Meše Selimovića, univerzitetskog docenta u Sarajevu, a od već priređene natuknice se odustalo, jer se upravo Krleža drukčije dogovorio. Dogovorio se o tome sa šefom sarajevske redakcije Ilijom Kecmanovićem na način da cjelina književnog rada u Bosni i Hercegovini bude obrađena kao hrvatska ili srpska. Kao pseto prati geste mornara. Za razliku od akademskih, književne se elite u tranzicijskim procesima nisu uspjele socijalno pozicionirati, državne ih potpore drže na margini čak i kada, kao pojedinačne karijere ili povremeni prežici tradicionalnih formata uživaju potaknutu pozornost.
Kristalizacija novih odnosa na takvom humusu tek prividno bez središta dovodi književnost, pa i u formatima kroz koje ona ulazi u rasporede društvenih utjecaja u privilegirani prostor slobode na koji se inače poziva, ali sada bez stvarnih ograničenja, pa i kada bi ih kao orijentir za snalaženje poželjela. Margina je uvijek prostor s kojeg se dolazi u središte da bi se ondje ostavilo traga. Njegova hrvatska poveznica ne dolazi međutim toliko iz toga što su se pokretači Behara i hrvatski pisci iz Sarajevskoga književnoga kruga iz tog doba dobro razumijevali, niti iz sretne mogućnosti da ponovo zaživi u Zagrebu.
Stoga je, možda opet, kao kada je Kranjčević uređivao hrvatski književni svemir iz Sarajeva, moguće da u Zagrebu s Beharom možda bude manje književne praznine. Krivotvorenja islama i međuvjerski ratovi, islam kao glavni globalni neprijatelju Zapada, unutarmuslimanski konflikti, uključujući čak i sukob muslimana sa islamom, samo su neke od intrigantnih tema o kojima akademik Duraković piše o svojim knjigama. Kako tumačite prve poteze nove američke administracije?
Drugim riječima, zabrinjavajuće je da takvo mnoštvo Amerikanaca čak obavezuje svojim glasovima predsjednika Trumpa da vodi moćnu Ameriku putem konfrontacija s Drugim, pri čemu ne mislim na Drugog samo izvan SAD-a, nego na Drugog i u samoj Americi — na američke muslimane, na primjer. Nemojte zaboraviti kako je on, na primjer, u predizbornoj kampanji izvrijeđao porodicu američkog vojnika muslimana koji je život dao za Ameriku, kao njen vojnik.
To je zastrašujuće, i već to je bio indikator da se radi o nečemu zaista nenormalnom. Prije Trumpa je predsjednik Bush najavio krstaški rat, a on bijaše iz iste ideološke i političke baze — iz republikanske partije na koju snažno utječu radikalni evangelisti. U knjizi Kriza muslimanskoga svijeta kao kriza subjekta pisao sam o tim stvarima. Američki autori, među njima i Morgolis u knjizi Američki radž. Oslobođenje ili dominacija, navode općepoznatu stvar da su u SAD-u veoma aktivni fundamentalistički evangelisti koji jasno i odlučno pozivaju na uništenje islama, tvrdeći da je islam najveća pošast svijeta.
Njihov predvodnik Rod Parsley ima velik utjecaj na američke političare, posebno na republikance. Iz te stranke je i Trump. Uvjerenje — pa još na tako visokoj razini — da se može, da treba uništiti islam, ravno je idiotizmu u jednom medicinskom smislu, ali je to planetarno opasno jer — ne može biti uništen ni islam ni kršćanstvo. Treba otvarati puteve saradnje a ne uzajamnog uništavanja. Taj put konfrontacije poguban je jer će samo motivirati terorizam koji se ne može vojnički uništiti već se može osujetiti samo tako da mu se oduzme motivacija.
To znači da je spas jedino u zaustavljanju ratova u muslimanskom svijetu kome treba pomoći da se obnovi, a ne opredjeljivati se za njegovu dalju destrukciju. Dakle, našem svijetu predstoje teški dani, sasvim neizvjesna budućnost, jer najmoćniju silu svijeta vode, nažalost, ljudi koji su opsjednuti vlastitim krajnje destruktivnim i opasnim fobijama. Bojim se da mi tu ne možemo ništa učiniti. Sve je sada do Amerikanaca, do njihovih institucija i do njihove svijesti: budućnost svijeta zavisi od njihove osviještenosti i odlučnosti da stanu u odbranu univerzalnih vrijednosti, čak u odbranu cijeloga svijeta.
U knjizi ste konstatirali kako čitav niz muslimanskih vjerskih organizacija presuđuju drugim muslimanima u ime navodne izvornosti islama i. Tko su neislamski muslimani? Muslimani su danas mislim na onu većinu koja obilježava muslimanska društva danas, iako ima, naravno, izvrsnih izuzetaka, ili čak zajednica u sukobu ne samo s nekim zemljama Zapada, nego su prvenstveno u sukobu sa samim islamom, s njegovim načelima.
zapanjuje: slične riječi i sinonimi |
Međutim, muslimani često djeluju vrlo netolerantno prema drugim vjerskim zajednicama, čak i prema muslimanima koji drukčije prakticiraju svoje vjerovanje. Istovremeno, i u skladu s prethodnim, mnogi muslimani danas uzurpiraju Božije prerogative u bitnome — tako što sebe smatraju pozvanim da presuđuju o ispravnosti vjerovanja nekih drugih muslimana i da ih po tom osnovu čak sankcioniraju — do smaknuća.
Pa to je očigledno inkvizicijsko djelovanje!
Na toj osnovi djeluje uzajamna netrpeljivost šiita i sunita, isilovaca, talibana, al-Kaide i drugih smrtno sukobljenih frakcija. Na kraju već citiranog ajeta, Bog veli: Od vas je najčasniji kod Allaha onaj ko je najbogobojazniji. A koji to čovjek može i ima pravo suditi o nečijoj bogobojaznosti, jer je ona po sebi stvar srca, stvar vjere u koju može proniknuti samo Bog. Ne postoje ljudska mjerila za bogobojaznost jer je ona sāmā bit vjere a ne neka od njenih manifestnih formi.
Čak je Poslaniku a. Međumuslimanski ratovi su danas posljedica dramatičnog krivotvorenja tih načela islama, i zato se ti akteri ne mogu smatrati muslimanima. Čini mi se da je na Zapadu tolerancija postavljena kao optimum u međunacionalnim, međureligijskim, međurasnim i dr. Islam je suštinski iznad toga. Jer, kako ja shvaćam stvari, u osnovi tolerancije jest snošljivost, trpeljivost, neagresivnost, koegzistencija i sl.
Međutim, kada Bog kaže da je On učinio ljudski rod — kojeg je stvorio od jednog muškarca i jedne žene — raznovrsnim zato da bi se ljudi međusobno upoznavali, onda time izražava puni aktivizam: nije dovoljno da ljudi mirno žive jedni uz druge nego moraju biti maksimalno angažirani u međusobnom u poznavanju.