Osmanlijsko carstvo tada podrţava Tvrtkom II. Turci Sandalj se izmirio s Hrvojem i usprkos osmanskom uspjehu, politiĉki odabir Tvrtka II. Velmoţe ne pozivaju turske ĉete samo kao pomoć u meĊusobnom obraĉunu, nego uzimaju i stvarne obveze postajući sultanovim priseţnicima. Pritom je Sandalj priznao tursku vlast.
Zemlju su razdirali unutarnji sukobi i prava feudalna anarhija pri ĉemu su velikaši svoje posjede pretvarali u samostalna podruĉja. Premda se od Iako je Bosna bila vazal ugarsko-hrvatskog kralja Ţigmunda, sukobi meĊu velikašima omogućili su jaĉanje turskog utjecaja u Bosni i njenim unutarnjim sukobima. U poĉetku su bili samo u pljaĉkaškim pohodima, a sad su vaţan i ravnopravan ĉinitelj u razvoju dogaĊaja u Bosni i njenoj borbi protiv Ugarske.
Poslije smrti Stjepana Ostoje Prodao je Dubrovniku Konavle, a Venecija mu je otela otoke. Zamjerio se i krstjanima i na kraju je Konaĉno Njegovu vladavinu obiljeţava razvitak gospodarstva i gradova te jaĉanje utjecaja franjevaca u Bosni. Sultan Murat II. Zatim Tvrtko II.
Turci osvajaju gradove Hodidid i Vrhbosnu Nakon smrti vojvode Sandalja Tvrtko II. Prijestolnica Tvrtka II. Nakon toga, jaĉaju i turski upadi u Bosnu Srebrenice pada Tvrtko ostaje na vlasti sve do svoje smrti Prešao je na katoliĉanstvo Stjepan Vukĉić Kosaĉa, najmoćniji plemić na jugoistoĉnom podruĉju kraljevstva odbija u poĉetku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja što je rezultiralo unutarnjim sukobom koji je okonĉan Nastojao je dobiti potporu Ivana Hunjadija koji mu plaća godišnju pomoć od zlatnika.
Radivoj se tako kao turski pretendent na prijestolje nije uspio nametnuti. Stjepan Vukĉić Kosaĉa ipak nastavlja vrlo jak utjecaj na svome posjedu što potvrĊuje ĉinjenica da Zbog osmanskih napada, kralj Tomaš U Bosni se nastojala uspostaviti katoliĉka dominacija preko franjevaca s tim da papa ţeli iskoristiti i kraljev prijelaz na katoliĉanstvo. Ponovno crkvu bosansku optuţuje za herezu pogubne doktrinarne zablude Kralj Ili će prihvatiti katoliĉanstvo ili će biti protjerani iz Bosne.
Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko pristaje prijeći na katoliĉanstvo, a ostalih 40 se sklanja na prostor juţne Bosne u Humu i nalaze zaštitu u okrilju vojvode Stjepana Vukĉića Kosaĉe, koji je i sam bio krstjanin, o ĉemu postoji i detaljan opis koji je zabiljeţio papa Pio II. Tako su Bosnu oslabili s jedne strane Turci svojim napadima, a s druge starne heretici i vjerski sukobi. Naslijedio ga je nećak Stjepan Vukčić Kosača Radoslav Pavlović je tada ušao u sukob sa Stjepanom na ĉijoj su strani bili Turci pa su Pavlovići Dolazi do izdvajanja juţnog dijela bosanske drţave koji postaje posebna politiĉka jedinica zavisna o Turcima.
Stjepan u Zeti nakratko zauzima Medun i Sokol Vukĉić odbija priznati Tvrtkova nasljednika Stjepana Tomaša Primirje je sklopljeno Ali Vukĉić je i dalje potpomagao polunezavisnom turskog vazalu i srpskom vladaru ĐuraĊu Brankoviću koji je ratovao sa Tomašem u istoĉnoj Bosni oko Srebrenice. Stjepan se Poslije je titulu izmijenio u "Herceg od Svetog Save", prema svecu pokopanom u Mileševu na njegovu teritoriju. Teritorij pod njegovom vlašću protezao se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskoga zaljeva, a kasnije će dobiti naziv Hercegovina. Zabranjuje podanicima da u Dubrovniku kupuju sol, otvara novu solanu u Sutorini i Grad Novi ţeli razviti u trgovaĉko i pomorsko središte pa zbog toga ratuje s Dubrovnikom Na stranu Dubrovĉana su stali bosanski kralj Stjepan Tomaš i srpski despot ĐuraĊ Branković te su htjeli su kupiti hercegovu zemlju od sultana za , dukata, a herceg je s Mleĉanima planirao napad na Dubrovnik.
Ali sukob s ekonomski jakim Dubrovnikom za hercega je postajao sve nepovoljniji pa se uz osmansku vojnu pomoć pomirio sa sinom Vladislavom Nedugo zatim i Osmanlije poĉinju upadati u njegovu zemlju te se Herceg Stjepan Vukĉic Kosaĉa preminuo je Pad srednjovjekovnog kraljevstva [uredi] Europa netom prije pada kraljevstva Za novoga kralja Bosne On se suoĉava s jakom prijetnjom osmanskih osvajaĉa i njihovim pretenzijama prema Bosni.
PredviĊajući tursku najezdu velikih razmjera, traţi pomoć u obrani od pape, Ugarske te Venecije zbog osmanske opasnosti. Vlastelini su sloţno podrţali kralja, kao i herceg Stjepan Vukĉić koji se s njim pomirio i pristao poduprijeti njegovu teţnju za pomoć od Zapada.
Navigacija
Potom kralj Stjepan Tomašević odbija platiti danak Osmanlijskom carstvu Zahvaljujući jakom uporištu u ţupi Vrhbosni i Bosanskom Krajištu, Osmanlije su mogli vrlo brzo izvesti napad na Bosnu. Kada se uvjerio da pomoć neće doći, kralj je zamolio Portu na primirje od 15 godina, što je i obećano bosanskim poslanicima kako bi se prikrile sultanove prave namjere. Nekoliko dana poslije odlaska poslanstva, krenuo je Mehmed II. Kad se vojska pojavila, nastalo je rasulo. Pavlovići i vojvoda Tvrtko Kovaĉević su se predali i pogubljeni su.
U snaţnom osmanskom naletu stara kraljevska tvrĊava Bobovac pala je Opkoljen osmanskim snagama odluĉuje se predati, nakon ĉega biva pogubljen u Jajcu. Bosna je šaptom pala ĉime je prestala postojati srednjovjekovna drţava. U jesen Matijaš Korvin zauzima Jajce i Srebrenik. Herceg Stjepan podupirao je tu akciju s juga i ponovno poĉeo osvajati gradove.
Mehmed II. Organizirane su Jajaĉka i Srebreniĉka banovina ĉime je Slavonija bila zaštićena od napada Turaka.
- agencije za spojeve Poreč Hrvatska.
- Gluhak-A_20071216_svakojaki-jezicni-grijesi___BPL!
- Calaméo - Miljenko Jergovic- Insallah_Madona_insallah!
- recenzije za upoznavanje Trogir Hrvatska.
Matijaš Korvin daje naslov kralja Bosne velikašu Nikoli Iloĉkom Nastaje nemir, a njegov najstariji sin Vladislav bjeţi Sultan zahtijeva tu svotu od hercega ili predaju tri grada, a herceg mu ipak odstupa jedan dio. Srebrenik je pao Društvo u srednjovjekovnoj Bosni [uredi] Razvoj feudalizma [uredi] Pod utjecajem naprednijih vanjskih društvenih i politiĉkih faktora u Bosni se poĉelo raspadati staro rodovsko-plemensko društvo i razvijati elementi ranofeudalnog društva.
Do kraja 9. Bosanski feudalni sistem zasniva se na plemenitoj baštini koja je uobiĉajena u zapadnoeuropskim zemljama. Ona predstavlja trajnu svojinu sa vazalnim odnosima zasnovanim na sustavu vjerne sluţbe i vjere izmeĊu seniora kao gospodara i vazala kao podanika. U bosanskom društvu je postojala bitna razlika izmeĊu naroda i plemstva, iako tamošnji plemići nisu imali nasljedno pravo. Moćniji plemići su postavljali i svrgavali banove i kraljeve. Potkraj srednjega vijeka okupljali su se na sluzbenim drţavnim "vijećima" da raspravljaju o nasljeĊivanju vladara i drugim vaţnim politiĉkim poslovima.
Kraljevski dvorovi imali su i dobro organizirane drţavne kancelarije, u kojima su ĉesto, poslije ĉetrdesetih godina Spisi su se pisali na slavenskom ili latinskom jeziku. Od rodovsko-plemenskih starješina nastaje bosanska vlastela koja vodi mladu drţavu. Velika moć vlastele nije dopuštala da se razvije sustav pronija koji pretpostavlja jaĉu vladarevu vlast. Prema ekonomskoj moći vlastela se dijeli na: velmože, vlastelu i vlastelinčiće. Oni su imali feudalne posjede koje su dobili za razliĉite vojne zasluge u ratu pomaţući vladaru koji je sa svojom dinastijom bio na ĉelu hijerarhije bosanskog društva.
Stvarna je moć ovisila o koliĉini zemlje, a rang je više ovisio o sluţbi. Oni koji su obavljali najvaţnije drţavne sluţbe zvali su se velmoţe, a niţi sluţbenici nosili su titulu kneza. Ţupan stara slavenska titula je bio negdje izmeĊu te dvije razine. Krupni velmoţe imaju pod sobom ĉitav niz većih ili manjih feudalaca. Predstavnici velikih vlastelinskih rodova bili su vojvode.
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
GraĊanska klasa se sporo razvijala, a najĉešće su bili katolici. Stranci, u prvom redu Dubrovĉani, ostali su stalno vaţan ĉinitelj u unutrašnjoj i vanjskoj trgovini Bosne. S razvojem rudarstva i privrede jaĉa i domaće graĊanstvo. Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne ĉinili su zavisni ljudi odnosno kmetovi koji su pripadali vladaru ili vlasteli.
Crkva bosanska nije imala feudalnih vlastelinstava pa prema tome ni zavisnih seljaka. Svaka kuća zemljoradnika i stoĉara Vlasi je godišnje plaćala jedan dukat. Potkraj samostalnosti Bosne poloţaj seljaka se pogoršava.
autohton: slične riječi i sinonimi |
Ali slobodno seljaštvo nije potpuno išĉezlo. Najviše se robova izvozila poĉetkom Postojao je i robovski rad de genere servorum Bosniensium. Mnogi bosanski robovi većina ratni zarobljenici te patareni su se prodavali ili kupovali na velikoj trţnici roblja u Dubrovniku te zatim izvozili u katoliĉke zemlje u Veneciju, Firencu, Genovu, Siciliju, juţnu Francusku i Kataloniju.
Državno uređenje i politika [uredi] U razvijenom srednjem vijeku Bosna je najprije bila banovina na ĉelu koje je stajao ban. Zemlja je bila podjeljena na ţupe. Znaĉajnu ulogu u politiĉkom ţivotu Bosne odigrale su susjedne zemlje: Bizant, Kraljevina Ugarska, Srbija, Zeta te kasnije i Osmanlijsko carstvo boreći se svi meĊusobno za prevlast, a Bosna je ĉesto bila vazal neke veće drţave. Od bana Mateja Ninoslava, vladari Bosne pripadali su jednoj obitelji, dinastiji Kotromanić. Bosna je postala kraljevina kad se Tvrtko I.
Kotromanić okrunio za kralja. Bosanski vladari će tu titulu nositi sve do gubitka drţavne samostalnosti Ali suverenitet kralja je ĉesto bio ograniĉen zbog moćnih plemića. Osim Tvrtka I. Dvije najveće plemićke obitelji krojile su bosansku politiku nakon Tvrtkove smti i to Hrvatinići te Kosaĉe. Kako nije bilo utvrĊenog reda nasljeĊivanja, vlastela je odluĉivala o novom vladaru i tek nakon Stjepana I. Kralj je u miru upravljao zemljom te izdavao povelje.
Slavonski fragmenti
Vlast vladara u Bosni ograniĉavao je drţavni sabor - stanak, u kojem sudjeluje iskljuĉivo vlastela gdje se rješavaju vaţniji drţavni poslovi unutarnje ili vanjske politike te o dodjeljivanju ili oduzimanju posjeda velmoţama. Ekonomski razvitak srednjovjekovne Bosne [uredi] Usprkos povremenim graĊanskim ratovima i vojnim upadima, Bosna je sredinom srednjeg vijeka uţivala u stvarnom blagostanju.
Kljuĉ njenom bogatstvu je bio u rudarstvu. Potkraj Stjepan II. Kotromanić i kralj Tvrtko I. Rudnici su bili u privatnom vlasništvu mjesnih zemljoposjednika, a vodili su ih Sasi kojima je zakon dopuštao da sijeku šume i podiţu rudarska naselja. Neki od njih su postali i ugledni ljudi. Na nekim mjestima kopao se bakar i olovo, ali je najvaţniji izvor bogatstva bilo srebro, a Srebrenica je postala najveće rudarsko i trgovaĉko središte s brojnim dubrovaĉkim kolonijama.
Već se Najnaprednija su bila Drijeva danas Gabela sa velikim skladištima soli. Dobar dio bosanskog uvoza i izvoza išao je dolinom Neretve na ĉijem je ušću nastalo nekoliko trgova: Osinj, Posrednica, luka Ploĉe, Nekranj, Brštanik.
Uvoze se tkanine, vino, ulje, usoljena riba, šećer, juţno voće, zaĉini, oruţje, metalni, stakleni i koţni predmeti, papir, sol, dok se izvozi stoka, koţa, krzna, loj, vuna, sir, med, vosak i razni metali kao srebro, bakar i olovo na kojima je i zasnovan bosanski privredni razvoj.