Prije Rata u Hrvatskoj ovaj barokni grad je bila prosperitetna, multi-etnička zajednica Hrvata , Srba i ostalih. JNA je počela intervenirati na strani pobune, te je izbio sukob u Slavoniji pred kraj proljeća Potkraj 8. Vukovar je branilo oko 1. Tijekom bitke, topovski metci i čahure su ispaljene na grad stopom koja je znala doseći i do Nekoliko srpskih vojnih i političkih službenika, među njima i Milošević, je kasnije optuženo a u nekoliko slučajeva i osuđeno za ratne zločine tijekom i nakon bitke.
Usprkos taktičkoj pobjedi, bitka je iscrpila JNA te je dugoročno postala prijelomna točka rata. Primirje je proglašeno nekoliko tjedana kasnije.
Šta vidjeti u Hrvatskoj – (Najboljih 27 mjesta)
Vukovar je ostao dijelom RSK sve do U međuvremenu je dobrim dijelom obnovljen, ali njegovo stanovništvo i razne zgrade i dalje nose ožiljke rata. Njegove dvije narodne zajednice su podijeljene te nije vratio natrag predratni prosperitet. Vukovar je značajan regionalni centar na istoku hrvatske granice, na zapadnoj obali Dunava.
To područje je imalo raznoliko narodno stanovništvo, među njima i Hrvati, Srbi, Mađari , Slovaci , Slovenci i razne druge nacionalnosti, koje su živjele zajedno u relativnoj slozi stoljećima.
- najbolja aplikacija za povezivanje Nova Gradiška Hrvatska?
- spojite momke Sisak Hrvatska?
- Rent a car u Zagrebu - Najniže cijene | Auto Europe!
- datiraju na jug Osijek Hrvatska.
- Izvješće savjetovanja?
Vukovar je bio jedan od najbogatijih regija SFR Jugoslavije prije rata. Regija je pretrpjela velike demografske promjene nakon Drugog svjetskog rata , kada su autothoni Nijemci protjerani i zamijenjeni srpskim i crnogorskim doseljenicama iz drugih dijelova Jugoslavije.
Odaberite jezik
Jugoslavija je bila multietnička država sastavljena od šest ravnopravnih republika. Kada je Josip Broz Tito umro Slovenija i Hrvatska su krenule prema višestranačkoj demokraciji i ekonomskim reformama, ali je srbijanski autoritativni vođa Slobodan Milošević odbijao reforme i htio povećati moć jugoslavenske vlade. Tuđmanov program naišao je na otpor velikog dijela hrvatskih Srba, prema kojima je imao razmjerno antagonistički odnos. Hrvatska vlada je gubila kontrolu nad sve većim dijelom države, na kojim se širio teritorij SAO Krajine. I druge srpske zajednice u Hrvatskoj su objavile otcijepljenje i uspostavljanje vlastitih milicija.
Sukob se proširio po istočnoj Slavoniji u prvoj polovici Srpska sela oko Vukovara i drugih slavonskih gradova su 1. Nije bilo žrtava, ali je napad pogoršao međunacionalne odnose. Ubijeno je i tri Srba. Intervenciju je pohvalio hrvatski vrh, ali je zamjenik hrvatskog ministra unutrašnjih poslova, Milan Brezak, optužio JNA za sprječavanje hrvatske policije od obračuna sa paravojnim formacijama. Hrvatska policija je preuzela mjesnu radio stanicu, Radio Vukovar, dok su srpski zaposlenici otpušteni i zamijenjeni Hrvatima. Atmosfera u Vukovaru je opisana kao "smrtonosna".
U Vukovaru, srpski nacionalisti su nagovarali Srbe da bojkotiraju referendum, dok su umjereni zagovarali sudjelovanje kako bi se zaokružio negativan odgovor. Nakon referenduma o neovisnosti, nasilje se pogoršalo po Vukovaru. Zabilježene su pucnjave i napadi bombama. Dosadašnja politika je stvorila atmosferu terora između hrvatske i srpske populacije. Sukob je doveo i do brisanja granica oko nacionalne pripadnosti.
Mnogi Srbi koji su živjeli u Vukovaru nekoliko generacija — starosedioci — su se opirali propagandi iz Beograda i Knina te nastavili živjeti mirno sa hrvatskim susjedima. Došljaci , koji su se doselili iz Srbije ili Crne Gore nakon Paolo Rumiz je opisao kako su oni "pokušali prisvojiti svoje srpske sunarodnjake u patriotsku mobilizaciju, a kada nisu imali uspjeha, ubili su ih, opljačkali im imovinu ili ih protjerali.
Starosedioci nisu htjeli dignuti ruku protiv susjeda drugih narodnosti. Sabrina P. Ramet komentira kako je taj dio regije vidio "mobilizaciju onih koji nisu integrirani u multikulturni život gradova nasuprot urbanom multikulturom. Do ljeta JNA je imala i malu vojarnu u četvrti Sajmište u Vukovaru, koja je bila opkoljena hrvatskim snagama. Prvi zapovjednik napadačke sile JNA tijekom prvog mjeseca kampanje bio je Makedonac, [43] a velik dio hrvatskih snaga sadržavao je i Srbe i pripadnike drugih nacionalnosti.
Hrvatske snage su brojale 1. Bilo je i policajaca i 1. Vukovarsku brigadu, poznatu i kao Dobrovoljci su stizali i iz drugih dijelova države, među njima i krajne desničarske Hrvatske obrambene snage HOS koje je podupirao Dobroslav Paraga i njegova nacionalistička stranka Hrvatska stranka prava HSP. Zoran Šangut , jedan od branitelja Vukovara, jer izjavio: "Imamo potpuno povjerenje u njih. Oni brane Vukovar zajedno s nama. Na početku, imali su slabu naoružanje sastavljeno uglavnom od lovačkih pušaka. Oslanjali su se na lagana oružja, ali su priskrbili i par protuzračnih oružja i improviziranih nagaznih mina.
Dijelom stoga zbog teške prohodnosti do Vukovara, ali je tome možda bio i rezultat politike hrvatske vlade koja je htjela veći dio municije poslati Hrvatima Bosne i Hercegovine zbog opasnosti od Rata u Bosni. Tim potezom je izgladnjivala svoje vlastite snage. Iako se bitka odvijala uglavnom preko vojske federalne vlade, vlada Srbije bila je izravno umiješana. Srbijanska tajna policija, Služba državne bezbednosti SDB , se uključila u nekoliko vojnih operacija, a dio njenih službenika je zapovijedao srbijanskim TO jedinicama tijekom bitke. Veselin Šljivančanin , kasnije osuđeni ratni zločinac, je izjavio da je naredba za bombardiranje Vukovara "stigla iz Dedinja " — elitnog beogradskog kvarta u kojem je živio Milošević.
Na početku rata u Sloveniji , JNA je i dalje na sebe gledala kao na branitelja federativne, komunističke Jugoslavije, a ne kao na instrument srpskog nacionalizma. Njen vrhovni zapovjednik, general Veljko Kadijević , ministar obrane i uvjereni unitarist, je isprva htio silom održati Jugoslaviju na okupu te je proglasio neutralnost armije u srpsko-hrvatskom sukobu.
Htjelo je prisiliti hrvatsku vladu na kapitulaciju i pregovore o članstvu u Jugoslaviji. Kadijević je bio polu-Hrvat, polu-Srbin, njegov zamjenik je bio Slovenac, zapovjednik prve faze opsade Vukovara bio je Makedonac, a glava Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva bio je Hrvat. Međutim, gubitak Slovenije onemogućilo je održavanja prvotne ideje o Jugoslaviji na okupu. Mnogi srpski članovi armije nisu se više htjeli boriti za multietničku Jugoslaviju. Armije je sve više dobivala srpski predznak a nesrbi su dezertirali ili su odbili boriti se.
Propaganda Jugoslavije i Srbije je opisivale Hrvate kao "genocidne ustaše" koji su nezakonito preuzeli teritorij i prijetili srpskim civilima reprizom progona iz Drugog svjetskog rata. Narodna Armija je tvrdila da je bitka za Vukovar bila "pripremana desetljećima kako bi se dala potpora njemačkoj vojnoj penetraciji uzduž Dunava. Ovaj rat je veliki test za Srbe. Oni koja ga prođu biti će pobjednici. Dezerteri ne smiju proći nekažnjeno. Nijedan ustaša ne smije napustiti Vukovar živ.
Bitka se odvijala u dvije faze: od kolovoza do rujna Borovo Naselje , sjeverno predgrađe Vukovara, se našlo pod teškom paljbom. Hrvatske snage su oborile dva G-2 Galeb borbena zrakoplova. Idućeg dana, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i mornarica su pokrenuli veliki napad uz pomoć borbenih zrakoplova, ratnih brodova na Dunavu, tenkova i topništva. Napad je uzrokovao opširnu štetu i velik broj civilnih žrtava.
Hrvatska vlada je pokrenula napad na vojarne JNA i skladišta oružja od Vukovarska vojarna JNA je bila jedna od napadnutih tog dana, ali je hrvatske snage nisu uspjele zauzeti. Zauzvrat, srpske paravojne formacije su napale područja jugozapadno od Vukovara iz smjera Negoslavaca , te su natjerali 2. Zabilježeni su izvještaji o masovnim ubojstvima i civilnim smaknućima.
- otočna web mjesta za upoznavanje u blizini Solin Hrvatska?
- Molimo, provjerite svoje uvjete rezervacije?
- preko 50 brzih spojeva u Virovitica Hrvatska.
- sastanci za grad grad u Zagreb Hrvatska.
- online dating u blizini Slavonski Brod Hrvatska?
Armija nije zaobišla Vukovar, jer su htjeli olakšati vojarne pod opsadom i eliminirati moguću prijetnju njihovim rutama opskrbe. Vodstvo JNA nije htjelo da Vukovar bude glavno žarište ofenzive, ali, kao i kod bitke za Staljingrad , prvotno nebitan vojni angažman je postao neophodni politički simbol za obje strane.
NAJAM VOZILA U ZAGREBU
Krenuli su okruživati grad. Do Sve ceste bile su blokirane, a jedina ruta bila je staza za farmu kroz eksplozivno polje kukuruza. JNA je pokrenula nekoliko napada na Vukovar, ali nije ostvarila napredak. Njena oklopna vozila, dizajnirana za borbu na otvorenom terenu, jedva je mogla ući kroz uske ulice grada. Potpora pješaštva je bila manjkava, a slabo obučeni i motivirani ročnici TO-a nisu bili primjerena zamjena.
Tražim ženu za seks, F*ckbook Hrvatska
Hrvatske snage uzvratile su napad JNA miniranjem cesta, slanjem pokretnih timova sa protutenkovskim oružjem, slanjem snajpera te uzvraćanjem paljbe sa dobro utvrđenih pozicija. Kako bi razbili moral neprijatelja, branitelji su stavljali mine ispod tenkova JNA tijekom noći, tako da su ovi eksplodirali ujutro kada ih je vojska pokrenula.
JNA je započela sa topničkim i raketnim paljbama po gradu. Do kraja bitke, preko Manjak pješačke potpore za JNA nastao je zbog manjka mobilizacije jer je velik dio ročnika odbio javiti se na dužnost ili su jednostavno dezertirali. Moral na ratnom polju bio je nizak. Zapovjednici JNA katkad su morali i pucati na vlastite redove kako bi motivirali ljude da se bore. Kada je zapovjednik jedne jedinice JNA upitao tko želi ići boriti se a tko želi ići natrag kući, vojnici su se podijelili na dva tabora; jedan vojnik, koji se nije mogao odlučiti, je sam sebe upucao na licu mjesta. U listopadu, cijeli bataljon iz Novog Sada je napustio napad na Borovo Naselje i dezertirao.
Jedna skupina rezervista je bacila svoja oružja te se vratila pješice u Srbiju. Uhićen je i proglašen mentalno nestabilnim. Njegove kolege, sada ljuti, su prosvjedovali preuzimanjem mjesne radio stanice i izdavanjem proglasa: "Mi nismo izdajice, ali ne želimo biti agresori. Krajem rujna, general Života Panić je preuzeo vođenje operacije protiv Vukovara. Uspostavio je novi stožer kako bi razriješio kaotičnu situaciju koja je sprječavala provođenje operacije JNA. Panić je podijelio snage JNA na sjeverno i južno područje odgovornosti.
Sjeverno područje je dobio Mladen Bratić , dok je pukovnik Mile Mrkšić dobio južno. Bili su dobro naoružani i motivirani, ali često nedisciplinirani i brutalni. Panić je pozvao iskusne jedinice kako bi uklonili mine i defenzivne položaje, uz podršku teških oklopnih vozila i topništva. Napad je presjekao hrvatsku rutu snabdijevanja kroz selo Marinci 1. Zapovjednik Mile Dedaković i njegova mala skupina probili su se kroz srpske redove i stigli do Vinkovaca, pod kontrolom hrvatske strane. Njegov zamjenik Branko Borković preuzeo je obranu Vukovara.
General Anton Tus je stavio Dedakovića na čelo operacije koja je trebala olakšati grad te je protuofenziva započela Hrvatski tenkovi i pješaštvo, uz podršku topništva, ponovno su preuzeli Marince te protjerali JNA natrag na početne pozicije. To je omogućilo oklopnoj brigadi JNA da ponovno zauzme područje koje je izgubilo.
Od tada je grad bio stalno okružen i pod paljbom. Tijekom završne faze bitke, preostali stanovnici Vukovara, među njima i tisuće Srba, su bili u skloništima, a svako je držalo po ljudi. Uspostavljen je krizni stožer u bunkeru ispod zemlje, u blizini bolnice. Stožer je preuzeo vođenje grada i dostavu hrane, vode i lijekova.
Držao je broj civila na minimumu te raspodijelio po najmanje jednog doktora i medicinsku sestru po skladištu. Bolnica je morala primiti stotine ranjenih - između 16 i 80 svakog dana, od čega su dvije trećine bili civili - od druge polovice rujna.