Samo izlasci u Županja Hrvatska

Koja su iskustva snimati iz zraka?

• internetske veze u blizini Čakovec Hrvatska!
• Jutarnji list - TOP 10 klubova: Zabava uz tamburice, rock i svjetske hitove.
• web stranice za upoznavanje za vaš in Pula Hrvatska!
• stranica za upoznavanje čovjek Đakovo Hrvatska.

Jeste li pri tom imali pomoć, kako je to bilo organizirano? Bili smo s njima u kontaktu i dok sam snimao na nasipu, dogovorio sam da s njima krene i moj kolega Gurov, tako da je on napravio te prve slike iz zraka.

Ja sam obavio ostala snimanja iz zraka sutradan i narednih dana. Bilo je grozno vidjeti sve te krovove, a na nekima od njih su bili ljudi koji su tražili pomoć. Iz helikoptera ekipa Tomislav na državnom Lidranu s prosudbenim povjerenstvom. Učenici iz Gunje: Svatko nosi svoj ožiljak Riječi snimatelja Petra Barića potvrđuju osmaši iz Gunje koji su školsku godinu započeli u svojoj školi: '' Škola potopljena, svuda okolo voda, mi roštiljamo i sve nam je bilo pomalo smiješno.

Smijeh su ubrzo zamijenile suze. Najteže im je bilo doći nakon poplave i suočiti se sa stvarnošću. Od kuće je ostalo blato, smrad, nema vode, nema struje, posvuda uginule životinje i smeće.

Ljudi su čas ljuti, čas tužni'', kaže jedna učenica. Svatko od njih nosi svoj ožiljak u duši, ali svi se slažu da im je najteži trenutak bio kad im je poginuo prijatelj iz razreda- Zahvalni su svima koji su im pomogli i primili ih,ali kažu da je jako teško primati tuđu pomoć i kada si ovisan o drugome.

Kao da se opravdavaju, jedna djevojčica još jednom naglašava: '' Voda dolazi u dvorište i u kuću velikom brzinom i ti jednostavno nemaš kud. Život je zapravo nešto neobično, nepredvidivo. U jednom trenutku imate sve, a onda, za nekoliko minuta to sve nestane. Nestanu uspomene, a i srce zajedno s njima.

1. državna brza upoznavanja Bjelovar Hrvatska!
2. besplatne web stranice za lezbijke u Križevci Hrvatska!
3. POKLADNIM JAHANJEM NAJAVILI POČETAK 54. ŠOKAČKOG SIJELA;
4. U Hrvatskoj 793 novozaraženih, pogledajte stanje po županijama?

Prije točno godinu dana, sve moje uspomene su nestale u nekoliko minuta. Odnijela ih je voda. Na današnji dan U Slavoniji je proglašeno izvanredno stanje zbog visokog vodostaja rijeke Save. Svi su govorili o mogućnosti prelijevanja vode preko nasipa. Slušali smo radio, pratili svake vijesti, novosti Bilo je U Račinovcima, mom selu, selu u kojem sam odrastala, pukao je nasip. Borba za Račinovce je završila. Moj tata i djed pokušali su spasiti samo nekoliko nužnih stvari prije nego dođe voda. Sve uspomene, sve što smo tamo imali, nestajalo je. Ono što je spašeno,doslovno je stalo u jednu vrećicu.

Voda je polako ušla u selo. Svuda je vladala pustoš. U selu nije bilo nikoga, životinje koje su spašene odvezene su u okolicu na sigurno, dok su se neke ugušile u vodi. Moje malo selo plivalo je. Potopila ga je rijeka kojom smo se nekada dičili. Nakon nekoliko dana, prava katastrofa tek počinje.

6. Sajam zlatne niti u Županji

Voda se povukla,ali ono što je ostalo za njom uništilo je živote svih mještana. Ljudi pokušavaju očistiti nered koji je Sava ostavila. Sve je uništeno. Sav namještaj iz kuće, sve do najsitnije stvarčice bačeno je. U mojoj kući više nije. Pa ni podova. Jedino što je u selu ostalo su bile grane, smeće i školjke koje je nanijela Sava. Ljudi nemaju gdje spavati. U cijelom selu vlada tajac. Mogu se čuti samo jecaji ponekih žena koje oplakuju izgubljeno. Prva misa u selu je održana tek mjesec dana kasnije, na Ivandan, kirbaj. Misa se održala vani,u crkvenom dvorištu. Ljudi su sjedili na stolicama.

U crkvi više nije bilo ničega. Klecala, oltar, pjesmarice, sve je uništeno. Žene plaču, a svećenik nema ni oltara, nego koristi običan stol. Prolazili su mjeseci, obnova je tekla sporo. Sada, nakon godinu dana, još nije gotovo. Kada i bude gotovo, kada sve bude novo, ipak neće sve biti isto. Koliko god nove stvari budu lijepe, nitko Račinovčanima neće moći vratiti ono što su imali, uspomene.

Taj dan ostat će svima nama u pamćenju cijeloga života. Našu školu pohađaju Psihologinja škole Emina Simunić provela je istraživanje o emocijama naših učenika. Sudjelovalo je učenika. Izvješće je prezentirala učiteljima škole, a odnosilo se na komentiranje rezultata koliko su učenici osjećajni, znaju li upravljati osjećajima, koliko su im osjećaji važni, znaju li prepoznati emocije. Ova tema zanima i učenike pa smo psihologinju zamolili za razgovor.

Osjećaji su važni učenicima i učiteljima Emocije su jako važne, pogotovo u školskom okruženju, i kod nastavnika i kod učenika. Koliko su emocije važne, rekli su i sami učenici u provedenom istraživanju, gdje su naveli da su im emocije važne jer tako mogu prenijeti sebe drugima, osjećaju da mogu s drugima komunicirati. Učenici ističu da je važno osjećati emocije s drugima i sa samim sobom. Na pitanje kako bi bilo živjeti bez emocija, rekli su da bili tužni, da bi bili kao roboti. I ono što je jako bitno, rekli su da, kad ne bi imali emocije, ništa ih ne bi moglo povrijediti, ali ih ništa ne bi moglo ni veseliti.

Možemo li emocije kontrolirati? U svakom slučaju da. Za vas učenike je jako bitno primijetiti koje su to situacije koje izazivaju određene emocije kod vas, a onda uz pomoć nastavnika, odraslih pa i međusobnom pomoću, naučiti kako se adekvatno izraziti i kontrolirati te emocije.

Izuzetno osjećajna djeca. Jesu li naši učenici emocionalni, prepoznaju li emocije i kako se nose s njima? Učenici su pokazali zavidan stupanj emocionalne kompetentnosti, znači mogu i prepoznati kvalitetno emocije, ali i izraziti ih. Je li moguće živjeti bez emocija?

Bili bismo kao roboti, kao što su učenici zaključili. Emocije, osim što nas na neki način pokreću na određene akcije, neizostavni su dio komunikacije. Što je istraživanje otkrilo o našim učenicima? Istraživanje je otkrilo da u ovu školu idu izuzetna djeca koja su kadra u potpunosti izraziti sva svoja osjećanja, izraziti sebe u odnosu na druge i pokazati koliko su empatična, bez obzira koliko se danas uglavnom u medijima skreće pozornost na nasilje, na to negativno okruženje u školama. Tijekom ovog istraživanja djeca su pokazala da je itekako prisutno cijelo pozitivno okruženje i da djeca tome pridonose.

Kako ostali učenici trebaju reagirati na takvu situaciju i što s onim učenicima koji izazivaju i namjerno prkose? Pametnije rješavati agresiju U svakom slučaju na agresiju, udaranje, bacanje i sl. Ako učenik nešto baci na vas, važno je da vi ne bacite na njega. Treba ipak pristupiti na neki pametniji način rješavanja sukoba, u smislu da biste se trebali obratiti nastavniku, dežurnom nastavniku ukoliko je to pod velikim odmorom, bilo kojoj odrasloj osobi.

U svakom slučaju, ako je vas više, a taj jedan učenik koji izaziva nekakve probleme, vjerojatno ćete mu se onda puno uspješnije suprotstaviti na mirniji način, nego kad bi bio jedan učenik i krenuo istim agresivnim načinom to rješavati. Što se tiče drugih, svakako trebate priteći u pomoć. Ne da biste tukli tu osobu ili da biste na isti način to rješavali, nego pokušati razgovarati, pokušati smiriti tu cijelu situaciju. Ako vidite da ne možete, da vas taj učenik ne sluša ili vas ne želi slušati, onda potražite pomoć odrasle osobe, nastavnika, dežurnog nastavnika, razrednika, bilo koga iz stručne službe koji će adekvatnije riješiti taj problem.

Vjerujem u one koji će reagirati i spriječiti Što mislite o učenicima koji samo sjede i ništa ih ne zanima? Pa kao što imamo djecu agresore koji rade nekakvo nasilje i djecu koja su žrtve, imamo i pasivne promatrače, znači djecu koja se ne žele miješati. To je njihova odluka da tako postupaju. Zašto oni tako. Može biti više razloga zašto to čine. U svakom slučaju ne treba tu djecu okrivljavati.

Pročitajte još

Ja opet duboko vjerujem da kada se dogodi nekakvo nasilje u razredu, da ipak ima više onih koji će reagirati i to spriječiti nego onih koji će stajati sa strane. Sustav zanemaruje odnose Što je novo pokazalo ovo istraživanje? Ono što je novo, ali i nije, to je potvrda da se u cijelom sustavu odgoja i obrazovanja velik dio pozornosti usmjerava na kognitivni aspekt, znači na učenje čitanja, pisanja, matematičke i verbalne sposobnosti, a manje pažnje se posvećuje afektivnom dijelu emocija. Putovala je na posao iz Ernestinova i nikada joj ništa nije bilo teško. Početkom školske godine potražila je novi posao u inozemstvu, navodno u Irskoj ili Kanadi.

Bila je izuzetno stručna, pristupačna i bliska učenicima. Želimo joj svu sreću ovoga svijeta, ma gdje bila!