A ipak, i tako razdvojeni, dali su neprocjeniv doprinos koheziji hrvatskog narodnog bića i prostora. I u najstrašnija vremena turskih ratova, i zagrebačko Prigorje i Zagorje i Dubrovačka Republika ostaju oaze slobode i nacionalnog identiteta, tvrda jezgra nepokorenog Hrvatskog Kraljevstva, zalog obnove u povoljnijim vremenima. I Dubrovnik i Zagreb afirmiraju se u našoj povijesti pred otprilike godina. Od zbijega lokalnih Romana koji spašavaju glavu seobom na strmu hrid Rause, koja tijekom sljedećih pola tisućljeća ulazi u stanje suživota sa slavenskim kopnenim susjedom, Dubravom, Grad godine Zagreb se u povijesti pojavljuje naglo krajem Zagreb izrasta u središte Kraljevine Slavonije unutar trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, kojoj je i danas pod imenom Republike Hrvatske glavni grad.
I Domovinski je rat potvrdio važnost Zagreba i Dubrovnika: da je i jedan od njih pao, budućnost Hrvatske bila bi jako upitna. Što mijenja i politiku velikih sila i vodi do priznanja Republike Hrvatske. Danas kad se osovina Zagreb — Dubrovnik sažima u 45 minuta leta zrakoplovom i kad iz jadranskih valova izviruju obrisi Pelješkog mosta , vrijedi se zapitati otkad datira interes hrvatskog državnog vrha za ujedinjenje Dubrovnika i južne Dalmacije. Srećom, postoje povijesni spomenici koji nam mogu osvijetliti taj važan povijesni korak.
Dogodio se oko godine Foto: commons. Do godine Hrvatska kneževina i kraljevina završavaju na Cetini. Slijedi Duklja koja Oblasti između Hrvatske i Duklje bile su nedvojbeno u povremenim posebnim odnosima s te dvije državne tvorevine, a nesumnjivo su bile i pod pritiskom snagatora balkanske unutrašnjosti, Bugarske, Srbije i Bosne. Na dijelu te južne obale, Južne Dalmacije, razvija se Rausium kao romanski urbani centar koji se spajanjem sa svojom izravnom slavenskom pozadinom pretvara u Dubrovnik, te korak po korak postaje jaka politička, komercijalna i kulturna snaga na istočnom Jadranu.
Ta se republika Širenjem Dubrovnika na sjever, a Hrvatske na jug, imamo nakon stoljeća previranja ono što imamo danas, hrvatsku južnu Dalmaciju. Pojedine Sklavinije i njihovi vladari povremeno su pokušavali postići suverenost. Mihajlo Višević Zahumski oko Neretljanski se vladari, iudices, povremeno diče čak titulom reges.
Hum unutar Bosanskog Kraljevstva u Kao što im samo ime kaže, a potvrđuje i spis De administrando imperio — O vladanju carstvom cara Konstantina Porfirogeneta Za nekog čiji su se preci doselili s onu stranu Karpata, Mihajlo Višević jako je dobro pogodio izabravši Ston kao središnji dvor svoje kneževine.
Brežuljak Gradac , na kojem podiže dvor, stoji 98 metara nad morem, tek koji metar manje nad poljem, sâm, odvojen od bilo kakvog brdskog izdanka koji bi omogućio dostup. Strateški savršen položaj, kako su već zaključili Bizantinci kad su ondje podigli kasnoantički kastrum. U tom kastrumu sigurno je postojala bogomolja, nasljednik koje je crkvica sv.
Ston se strateški smjestio uz samu prevlaku koja spaja kopno s poluotokom Pelješcom — Ratom. Današnji dubrovački kasnosrednjovjekovni grad Ston leži pod strmim brežuljcima. Uz one na sjever Zjat prolazi čuveni stonski zid koji su Dubrovčani podigli za osiguranje poluotoka, nakon što su kupili Pelješac od cara Dušana i bosanskog bana Stjepana Kotromanića Uz podnožje sjevernog obronka leži suho korito koje se puni u vrijeme kiša kad postaje potok Perun, što podsjeća na slavensko podrijetlo Viševića.
Mihajlo se isticao pomorskim pothvatima, Mihajla veže s otvorenim morem. Hrvatska se znanost uglavnom slaže da je Mihajlo Višević u ranom desetom stoljeću pokrenuo uređenje Stona kao prijestolnice , te da rana faza arhitekture i pleterne skulpture sv. Mihajla datira iz njegova vremena. U svakom slučaju Ston tijekom gotovo dva stoljeća igra ključnu ulogu u povijesti i kulturi ne baš tako beznačajnog teritorija. Izgleda da se arhitektonske faze sv. Mihajla dobro poklapaju s ritmom političkih promjena u južnoj Dalmaciji. Ne znamo kakva je točno bila prvotna crkva, no nije isključeno da je formatom i u glavnim crtama sličila onome što nakon turbulentne povijesti propadanja i obnova vidimo danas.
To jest, da se radilo o crkvici, zaista crkvici jer njezin jednobrodni korpus s jedva istaknutim pravocrtnim svetištem mjeri 6,5. Crkvica ima još jednu izuzetnu osobinu — viša je preko 7 m no što je dugačka. Ta vertikalna izduženost u silueti naglašena je malom kupolicom unutar pravocrtnog tornjića i lijepo korelira s masivnim zapadnim zvonikom koji je potvrđen nedavnim istraživanjima i koji je pokrivao cjelokupnu zapadnu fasadu, znak statusa kakav su, slijedeći umjetnost središta Franačkog Carstva uvelike u svojim gradnjama, koristili hrvatski vladari i velmože od 9.
List of Cited References in: Medieval Jewelry and Burial Assemblages in Croatia
To određuje sv. Mihajla kao izrazito dvorsku crkvu. Fragmenti pleterne skulpture pokazuju više slojeva, koji se svode na proizvode od oko Ovoj drugoj fazi sv. Mihajla pripada i oslik crkve u kojem je ključni prikaz lik vladara, donatora, s crkvicom u rukama u niši do ulaznih vrata. Te freske , nastarije očuvane u našoj domovini, nastale su vjerojatno između Foto: Roberta F. Na modelu crkvice jasno se vidi tornjić kupole te masivni zapadni toranj.
- samac online dating u blizini Koprivnica Hrvatska;
- Share Link.
- spojiti Rijeka Hrvatska.
- Tko će na čelo 'Velog mista'? Razbijači i klaunovi hoće vlast.
- List of Cited References?
- međurasno datiranje središnje Koprivnica Hrvatska?
- Napustila Hrvatsku i uzela američko državljanstvo: Nije bilo lako, ali Amerikanci sve plaćaju.
Kralj nosi krunu sa zaušnjacima i tri križića, dakle karolinšku krunu kakvu nosi hrvatski kralj na poznatom reljefu u Splitu i na pečatu Petra Krešimira IV. Lik u Stonu prepoznat je kao prvi dukljanski kralj Mihajlo koji je od pape dobio priznanje svog naslova i kraljevstva, ili, možda, njegov otac Stjepan Vojislav, koji je velikom pobjedom nad lokalnim bizantskim snagama postavio temelje Dukljanskom Kraljevstvu. Ovdje Mihajlo slijedi korake svog suvremenika, zacijelo saveznika i najvjerojatnije uzora, hrvatskog kralja Dimitrija Zvonimira I Zvonimir je pri krunjenju zakletvu položio vjernosti papi i tako uveo Hrvatsku u red priznatih europskih država.
Nastao je novi likovni sustav u kojem kao da su se sva izražajna sredstva antike dosljedno "povukla" za jedno mjesto po kriteriju složenosti: skulptura se svela na reljef, reljef na plohu, modelacija površine na liniju. Pleterna skulptura otjelovljuje princip "poštivanja plohe" -možemo ga nazvati i "diktatom plohe" - to je svijet sazdan od dvije paralelne ravnine: pozadine i motiva. U toku predromanike sve su površine kamenih arhitektonskih dijelova okviri prozora i vrata, imposti, tranzene ili crkvenog namještaja oltarske pregrade, oltari i ciboriji bile prekrivene geometrijskim ornamentom po zakonu "horror vacui" - straha od prazne površine.
Tek ponegdje upletene su ptičice ili poneki cvjet u krajnjoj linearnoj stilizaciji, i to po ritmičkom, ornamentalnom kompozicijskom principu i s novim simboličkim značenjem. Razdoblje apsolutne dominacije geometrijskog ornamenta što je istisnuo ljudski lik i figuralnu kompoziciju iz likovne umjetnosti trajalo je duga četiri stoljeća, od 7.
Nacrt arheološke topografije kostajničko-dvorskog kraja
Umjesto često spominjanih teza o "provincijalnom" zaostajanju likovne produkcije u našim krajevima za europskim strujanjima - svaki novi podatak potvrđuje da je likovna umjetnost u Hrvatskoj bila uključena u suvremene europske tijekove. To vrijedi za najmonumentalniji spomenik crkvu sv. Donata u Zadru, ali i za one najmanje, kao što je Sv. Križ u Ninu. Starohrvatski su graditelji razumjeli podjednako likovni govor karolinškog zapada i projektne programe učenih benediktinaca, kao i istodobnu pojavu novih oblika na bizantskom istoku gdje se javljaju crkve s upisanim transeptom i s kupolom nad križištem kao što ih imaju i zadarske crkve Sv.
Lovre i Sv. Ivana Nedjeljica ili Sv. Martin Barbara u Trogiru, Sv. Benedikt Eufemija i Sv. Mikula u Splitu i Sv. Stjepan na Otoku u Solinu. Otkrivanjem većeg broja spomenika pojedinog tipa nije, međutim, umanjena raznolikost tlocrtnih i prostornih rješenja starohrvatske sakralne arhitekture: kao da se u nekom udžbeniku domišljanja i promišljanja arhitekture pokušalo istražiti sve oblikovne mogućnosti stereometrije. Na bazi kvadrata i kruga kao temeljne tlocrtne forme poredajmo ih od elementarnih do složenijih oblika u dva niza. Na početku jednog niza je tlocrt čistog kvadrata s upisanim krugom, odnosno volumen kocke s polukuglom kupole Sv.
Pelegrin, Dugi otok , zatim pravokutnik prekriven kupolom eliptične baze Sv. Juraj, Ravanjska , pa trodjelno raščlanjen pravokutnik s kupolicom nad srednjim jarmom najreprezentativniji primjer Sv. Petar u Priku kod Omiša , pa kvadrat stepenasto produžen po uzdužnoj osi i dopunjen s dvije apsidiole Sv. Donat, Krk i napokon razvedena kompozicija istokračnog križa s kupolom nad središnjim kvadratom, upisanom glavnom apsidom i dvije male apside na poprečnom kraku Sv.
Križ, Nin. Izvedene iz kvadrata ili pravokutnika, ove crkve redovito imaju kvadratične apside. Najelementarniji lik u drugom nizu, izvedenom iz kruga, jest kružnica tlocrta nad kojom se uzdiže valjak s polukuglom kupole, a pridodan je poluvaljak apsidice s četvrtkuglom Sv. Marija, Iž , ali se najčešće oko središnjega prostornog valjka s kupolom okuplja šest jednakih apsida "šesterolatičnog" ili šesterokonhalnog tipa Sv. Trojica, Split , a iznimno nalazimo i osam Ošlje kod Stona. Ne zaboravimo, međutim, da ova i slične tipološke klasifikacije služe samo lakšem sagledavanju, preglednosti u raznolikosti, ali je zapravo svaki spomenik individualno djelo i tražio bi zasebnu interpretaciju.
Predromaničke su građevine izraz i rezultat jednog dosljedno novog principa gradnje. Umjesto antičkog principa artikulacije, raščlanjivanja baza - trup - kapitel - luk što čini vidljivim odnos nosača i tereta, predromaničke su crkve kao salivene u jedinstvenu masu. Često bez ikakve cezure, zid prelazi u svod ili kalotu apside, a tambur u kupolu. Volumen crkve izvana i prostor iznutra oblikuju se savijanjem i prelamanjem kontinuirane zidne plohe. Nespretnost izvedbe, točnije grubost tehnike gradnje i jednostavnost, gotovo siromaštvo materijala lomljeno ili grubo oklesano kamenje zida, neravna žbuka ne smije nas zavarati i spriječiti da sagledamo savršenu projektantsku strukturu ovih zdanja.
- Napustila Hrvatsku i uzela američko državljanstvo: Nije bilo lako, ali Amerikanci sve plaćaju!
- Kratka povijest Zagreba.
- slobodne veze Nova Gradiška Hrvatska.
- datiran: slične riječi i sinonimi | ;
- Umjetnost starohrvatskog razdoblja?
- online dating grad u blizini Sesvete Hrvatska?
- - Umjetnost starohrvatskog razdoblja!
Sugestivan su primjer šesteroapsidalne građevine, pogotovo ako ih usporedimo s antičkim kružnim građevinama, grčkim tholosom ili rimskim Pantheonom i njihovom potpuno drugačijom metodom projektiranja, konstruiranja i oblikovanja. Jedinstvena struktura šesterokonhne crkve rezultat je dosljednog projektiranja pomoću kružnice: iz nje se razvija planimetrija tlocrta kao središnjeg kruga oko kojeg se po opsegu niže šest polukrugova a znamo da dužina polumjera dijeli kružnicu na šest dijelova nad kojima raste čista stereometrijska kompozicija središnjega prostornog valjka poduprtog sa šest poluvaljaka apsida završenih četvrtkuglama konhama nad kojima se valjak tambura pretače u polukuglu kupole.
Strukturalno jedinstvo, kružnica - krug - valjak - kugla i njihove polovice prožima i svaki detalj: na starohrvatskim kružnim crkvama i otvori vrata su završeni polukružnim lukovima ili lunetama, dok su inače pravokutni, a čak je i središnji dio oltarne pregrade - umjesto uobičajenoga trokutnog zabata -izveden u obliku polukružne kamene grede Sv.
Trojica, Split. Izuzetno mjesto među centralnim građevinama predromanike zauzima crkva SV. Marije u Ižu proteže svega sedam metara i šest u visinu, a raspon tlocrta ostalih kružnih crkava je u prosjeku deset metara, zadarska je rotunda duga dvadeset i tri metra, a visoka dvadeset četiri bez krova. U sklopu zadarskoga biskupskog kompleksa, uz ranokršćansku katedralu, ova je crkva tvorila tipičnu "dvojnu" kompoziciju, pa nije isključeno da je imala i memorijalnu funkciju.
Jedinstveni središnji prostorni valjak nad kojim je nekoć bila kupola okružen je prstenastim brodom u prizemlju nadsvođenim bačvastim svodom i galerijom na katu, a tri oble apside dižu se na vanjskom obodu u cijeloj visini zdanja. Unutrašnji prostor je okružen golemim pilastrima a samo se prema apsidama otvara u prizemlju i na katu trolučnim otvorima na po dva stupa. Stupovi su antičkog porijekla, kao i niz spolija u građevini koja je i zidana na pločniku zadarskoga rimskog foruma na gomilama nabacanih fragmenata stela, greda.
Čini se da je upravo zbog ovih elastičnih temelja crkva Sv. Donata izdržala sve potrese u prošlosti, kao i bombardiranja tokom drugog svjetskog rata kada su bile porušene sve zgrade uokolo. Trolist apsida simbolički je povezan s prvobitnom posvetom crkve Sv. Trojici, a tek kasnije je posvećena Donatu, biskupu zadarskom u 9. Po tipu monumentalne središnje građevine s galerijom na katu odgovara zadarska rotunda carskim i kraljevskim crkvama kao što su oktogonalna Justinijanova San Vitale 6.
Ulomak oltarne grede s natpisom kneza Branimira i godinom 888.
Srodna ovim građevinama po obliku i značenju, crkva Sv. Donata u Zadru ipak je osebujna i najmonumentalnija rotunda europske predromanike. Čini se da je utjecala na učestalu pojavu kružnih, šesterolatičnih crkvica, koje su, otkrivene većinom u okolici Zadra. Njihov se oblik može prikazati kao sinteza konstrukcijskog principa troapsidalnog dijela crkve Sv. Donata i šesterostranog tlocrta zadarske ranokršćanske krstionice - iznutra takoder šesterokonhne - koja je i svojim skromnom veličinom srodna ovim predromaničkim spomenicima.
Zasebnu grupu starohrvatske baštine tvore crkve s moćnim zaobljenim kontraforima iz 9. Spas na vrelu Cetine - jednobrodne s trikonhalnim svetištem, i trobrodne katedrala u Biogradu na moru i Sv. Cecilija u Biskupiji kod Knina. Ove su crkve imale i zvonik sred zapadnog pročelja i narteks s galerijom osim biogradske.
Vezane uz donacije, posjede i funkcije hrvatskih vladara, ove one su ujedno i znatnih dimenzija. Po jedinoj, donekle sačuvanoj, jednobrodnoj crkvi Sv. Spasa na vrelu Cetine, dugačkoj dvadeset jedan metar, možemo samo pretpostavljati kako je tek monumentalno morala izgledati trobrodna crkva Sv. Cecilije u Biskupiji kod Knina, dugačka trideset tri metra. Ako uz istarske primjere predromaničkih zvonika sred zapadnog pročelja Plomin, Bale upozorimo na crkvu Sv.
Zagreb se u povijesti pojavljuje naglo krajem Zagreb izrasta u središte Kraljevine Slavonije unutar trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, kojoj je i danas pod imenom Republike Hrvatske glavni grad. I Domovinski je rat potvrdio važnost Zagreba i Dubrovnika: da je i jedan od njih pao, budućnost Hrvatske bila bi jako upitna. Što mijenja i politiku velikih sila i vodi do priznanja Republike Hrvatske.
Osebujni vladar koji je Hrvatsku uveo u Europu
Danas kad se osovina Zagreb — Dubrovnik sažima u 45 minuta leta zrakoplovom i kad iz jadranskih valova izviruju obrisi Pelješkog mosta , vrijedi se zapitati otkad datira interes hrvatskog državnog vrha za ujedinjenje Dubrovnika i južne Dalmacije. Srećom, postoje povijesni spomenici koji nam mogu osvijetliti taj važan povijesni korak.
Dogodio se oko godine Foto: commons. Do godine Hrvatska kneževina i kraljevina završavaju na Cetini. Slijedi Duklja koja Oblasti između Hrvatske i Duklje bile su nedvojbeno u povremenim posebnim odnosima s te dvije državne tvorevine, a nesumnjivo su bile i pod pritiskom snagatora balkanske unutrašnjosti, Bugarske, Srbije i Bosne. Na dijelu te južne obale, Južne Dalmacije, razvija se Rausium kao romanski urbani centar koji se spajanjem sa svojom izravnom slavenskom pozadinom pretvara u Dubrovnik, te korak po korak postaje jaka politička, komercijalna i kulturna snaga na istočnom Jadranu.
Ta se republika Širenjem Dubrovnika na sjever, a Hrvatske na jug, imamo nakon stoljeća previranja ono što imamo danas, hrvatsku južnu Dalmaciju. Pojedine Sklavinije i njihovi vladari povremeno su pokušavali postići suverenost. Mihajlo Višević Zahumski oko Neretljanski se vladari, iudices, povremeno diče čak titulom reges. Hum unutar Bosanskog Kraljevstva u Kao što im samo ime kaže, a potvrđuje i spis De administrando imperio — O vladanju carstvom cara Konstantina Porfirogeneta Za nekog čiji su se preci doselili s onu stranu Karpata, Mihajlo Višević jako je dobro pogodio izabravši Ston kao središnji dvor svoje kneževine.
Brežuljak Gradac , na kojem podiže dvor, stoji 98 metara nad morem, tek koji metar manje nad poljem, sâm, odvojen od bilo kakvog brdskog izdanka koji bi omogućio dostup. Strateški savršen položaj, kako su već zaključili Bizantinci kad su ondje podigli kasnoantički kastrum. U tom kastrumu sigurno je postojala bogomolja, nasljednik koje je crkvica sv. Ston se strateški smjestio uz samu prevlaku koja spaja kopno s poluotokom Pelješcom — Ratom.
Današnji dubrovački kasnosrednjovjekovni grad Ston leži pod strmim brežuljcima. Uz one na sjever Zjat prolazi čuveni stonski zid koji su Dubrovčani podigli za osiguranje poluotoka, nakon što su kupili Pelješac od cara Dušana i bosanskog bana Stjepana Kotromanića Uz podnožje sjevernog obronka leži suho korito koje se puni u vrijeme kiša kad postaje potok Perun, što podsjeća na slavensko podrijetlo Viševića.