Kamene su kuće često katnice, sa spremištem u prizemlju, a pristupom na kat preko vanjskoga stubišta i kamene terase; blagih su dvostrešnih krovova pokrivenih valjkastim crijepom. Otvorena su ognjišta bila opremljena napom i tipičnim sredozemnim priborom gradele. Uz velike keramičke ili kamene posude za vodu i ulje, rabile su se i kozje mješine za vodu i vino te za sir, ali i za glazbala mješnice.
Kuće su se osvjetljivale uljanicama. Sela su bila zbijena, nerijetko građena na lako branjivim uzvisinama, sa stajama smještenima na rubovima naselja. Od domaće su se vune izrađivali pleteni odjevni predmeti, a vunene su se tkanine stupale gaženjem. Mušku odjeću obilježavali su opći sredozemni elementi poput širokih hlača stisnutih u nabore i kratkih nogavica te vunenih kapa u obliku tuljca.
U žena je platnena košulja postala donje ruho, a gornje je činila suknja s naramenicama, zvonolika kroja, izrađena od domaćega sukna. Omiljen je bio nakit od plemenitih kovina, dopunjen zrncima koralja ili bisera, nerijetko izrađen tehnikom filigrana. U božićno-novogodišnje doba bio je uobičajen ophod čestitanja uz pjesmu i skupljanje darova koledanje ; vrlo su rašireni bili pokladni običaji.
Omiljeno je bilo pjevanje u manjim skupinama i ples uz pratnju duhaćih sopele ili gudaćih lijerica glazbala. Tako oblikovana hrvatska pučka kultura i nadalje se tijekom stoljeća mijenjala. Velike je promjene izazvalo prihvaćanje kršćanstva napuštanje poganskoga svjetonazora, pretvaranje prastarih mitova u narodne pjesme i pripovijetke, poganskih obreda u običaje s kršćanskim objašnjenjima sadržaja i sl. Značajan je bio prodor Turaka na hrvatsko područje u XV. U Istri i priobalju utjecaj Mletačke Republike pogodovao je daljemu razvoju kulture sredozemnoga tipa, dok se pučka kultura središnje Hrvatske jače oslanjala na srednjoeuropsko zaleđe.
Tijekom XIX. Pučki način života usklađuje se s općom modernizacijom, urbanizacijom i globalizacijom, gubeći tradicijske oznake. Istodobno neke pojave pučke kulture kao dio regionalne i etničke svijesti dobile su novo značenje.
- 50+ brzi spojevi u Petrinja Hrvatska.
- .
- priključite se na plažu Županja Hrvatska!
- Aktivni odmor u Vukovaru?
- mjesto spojeva Kaštela Hrvatska.
- podudaranje milijunaša u Varaždin Hrvatska.
- lokalna veza Virovitica Hrvatska.
Izvođenje pjesama, glazbe i plesa sa sudionicima u nošnjama na različitim folklornim smotrama ili u svečanim prigodama, održavanje pa i rekonstrukcija nekih kolektivnih običaja i u turističke svrhe ljetni pokladni ophodi u turističkim mjestima , nastojanje održavanja svadbi prema tradicijskome modelu i dr. Povijest Hrvati u srednjovjekovlju Posljednji val seobe naroda, koji je na prijelazu iz VI. Staro se stanovništvo povuklo prema jadranskoj obali i na otoke, a dijelom je prešlo i na talijansko kopno. Manje su se skupine ipak zadržale i na cijelom prostoru između Jadrana i Save.
S vremenom su se ostatci romanskoga stanovništva asimilirali, pa su samo pojedini priobalni gradovi i otoci zadržali pretežito romanski značaj. U Istri je neprekinutost bizantske vlasti bila najizraženija. Romanski dijelovi Dalmacije vjerojatno su bili pod izravnim nadzorom Bizanta, dok je carska vlast nad unutarnjim dijelovima provincije bila samo po imenu.
Nakon osvojenja Istre i pobjede nad Avarima , Karlo I. Veliki krenuo je u osvajanje Dalmacije. Rat je završio Aachenskim mirom, prema odredbama kojega su Karlu pripale Istra i područje hrvatske kneževske vlasti na kopnu, a gradovi Zadar, Split, Trogir, Dubrovnik i Kotor te otoci Krk, Cres, Osor i Rab ostali su u vlasti Bizanta.
Obiteljska avantura – Kopački rit
Istru je Karlo podredio upravitelju s naslovom dux, kojemu je sjedište bilo u Novigradu. Kako bi osigurao granicu prema Panoniji, dux Ivan naseljivao je u Istru Slavene iz Dalmacije i tako osnažio već otprije prisutan slavenski element. Na hrvatskom kneževskom području Dalmacija i Liburnija Franci su ustrojili vlast pod domaćim knezovima, oslanjajući se pritom na ratnički stalež.
Arheološki nalazi ratnička oprema franačkoga podrijetla, ponajprije dugački mačevi idu u prilog tvrdnji da su se ratnici doselili u Dalmaciju u doba franačko-bizantskog rata, ili su pak tada bili naoružani kako bi ratovali u franačkoj službi. Kada su učvrstili svoju vlast u Hrvatskoj, Franci su započeli pokrštavanje Hrvata i uspostavu crkvenog ustroja na njihovu području.
Prema arheološkim nalazima prostor njihova osnovnoga naseljivanja nalazio se između Knina i Nina. Iako nema pisanih izvora koji bi to izravno potvrdili, čini se da su upravo ti ratnici bili ona etnička i socijalna skupina koju potonji izvori nazivaju Hrvatima. Kneza su birali Hrvati, a potvrđivao ga je franački vladar. Prvi poznati knez, Borna, spominje se najprije kao knez Gačana , potom kao knez Dalmacije i napokon kao knez Dalmacije i Liburnije S vremenom se ime Hrvata proširilo i na dijelove ostaloga pučanstva i postalo oznakom zemlje.
U savsko-dravskome međurječju, gdje u ranome srednjem vijeku hrvatsko ime nije bilo zabilježeno, vladali su knezovi koji su bili podređeni furlanskomu markgrofu. Područje njihove vladavine nazivalo se »zemlja između Drave i Save«. Nezadovoljan markgrofovom politikom, knez Ljudevit podignuo je Ustanak je završio franačkom pobjedom i Ljudevitovim ubojstvom Za vladavine kneza Mislava oko — oko ojačala je moć Primorske Hrvatske na moru i odbijen je napadaj mletačkog brodovlja od hrvatske obale, a Mislav je sagradio i crkvu sv.
- Brojni stranci koji su se borili za Hrvatsku žele priznanja - tportal.
- Vukovar – tamo gdje Dunav ljubi nebo.
- mjesta zakačiti u Slatina Hrvatska!
- Hrvati | Hrvatska enciklopedija?
- Kulturne znamenitosti!
- žene u blizini Knin Hrvatska.
- Turistička agencija – s Vama od 2010.!
Jurja u Putalju te premjestio prijestolje iz Nina u Klis. Knez u Primorskoj Hrvatskoj prvi se put spominje kao vladar Hrvata Iako je i dalje priznavao vlast kralja Italije i rimsko-njemačkoga cara Lotara I. Uspješno je ratovao protiv Bizanta bizantskih namjesnika u Zadru , Bugara i Mlečana i sa svima je poslije sklopio povoljan mir. U njegovo su doba, najvjerojatnije, uređene granice između Primorske Hrvatske i dalmatinskih gradova. U posljednjoj godini Trpimirove vladavine osnovana je u Ninu biskupija, kojoj se jurisdikcija prostirala nad sveukupnim hrvatskim prostorom.
Osnutak biskupije može se smatrati završetkom pokrštavanja Hrvata. Kršćanstvo su među Hrvatima nakon franačkoga osvojenja Dalmacije počeli širiti misionari koji su dolazili s područja sjeverne Italije i, vjerojatno, iz Beneventa.
+ 385 47 495 495
Nakon Trpimira, u Primorskoj je Hrvatskoj izbio građanski rat. Izborom Domagoja — , koji je imao posjede u okolici Knina, promijenjena je dinastija, a Trpimirovi su sinovi prognani. To su stanje iskoristili Mlečani pa su napali Domagoja i prisilili ga Domagojeva je vladavina protekla u djelatnijem uključivanju Hrvata u borbe na moru, u nastojanju da nametnu danak mletačkom brodovlju, pa je Domagoj stekao pridjevak »najgorega hrvatskoga kneza«.
U gusarskim su se napadajima isticali i Neretvani. To je i doba saracenskih napada na Jadranu. Ime Dalmacije otada se čvršće vezalo uz bizantski dio nekadašnje rimske provincije. Nakon Domagojeve smrti za kneza je, uz pomoć Bizanta, izabran Trpimirov sin Zdeslav — , ali se on nije mogao dugo održati zbog podvrgavanja Hrvatske Bizantu, iako su dalmatinski gradovi, po naredbi cara Bazilija I. Prevratom Njegova je vladavina obilježena dugotrajnim mirnim razdobljem. Branimir je raskinuo sve veze s karolinškim vladarima i kao vladar postao samostalan.
Car Karlo III. Debeli, postavši potkraj Tek Dalmatinski gradovi i otoci nastavili su mu plaćati danak mira, a Venecija pristojbu za slobodnu plovidbu. Od njegova je doba Crkva jačala svoj utjecaj u državi i društvu, što se očitovalo u živoj gradnji i obnavljanju crkava.
Nagodbom između Bizanta i Branimira Branimira je naslijedio Trpimirov sin Muncimir oko — oko , izborom kojega se ustalilo nasljeđivanje hrvatskoga prijestolja i učvrstila dinastija Trpimirovića. Muncimir je uredio vladarski dvor po franačkom uzoru, okruživši se dvoranima. U njegovo su doba dvorski velikaši pored naziva svoje službe nosili i staro ime župan npr. Tada je nastalo posebno dvorsko plemstvo. Za Tomislava oko — oko , koji je morao voditi više ratova, ojačan je položaj Hrvata.
U njegovo su doba Hrvatsku ugrožavali Madžari, koji su se Kako bi zapriječio pljačkaške upade i prodor Madžara prema moru, Tomislav je poveo vojsku protiv njih te ih porazio između Otad pa do kraja XI. Kada se bugarski car Simeon obračunao sa srpskim knezom Tomislav je U ratu protiv cara Simeona, Tomislav je bio u savezu s Bizantom, što mu je pomoglo da kao prokonzul dobije upravu nad bizantskom Dalmacijom.
Hrvatska je u to doba bila moćna vojna sila koja je — prema caru Konstantinu VII. Porfirogenetu — mogla podići pješaka, 60 konjanika te 80 velikih ratnih brodova i manjih. Nakon dolaska dalmatinskih gradova pod Tomislavovu vlast i njihova podvrgnuća papinskoj jurisdikciji, postavilo se pitanje uspostave novoga crkvenog ustroja na hrvatskom državnom području. Time je propao pokušaj hrvatskog biskupa Grgura Ninskoga da stekne metropolitanski primat. Na Drugome splitskom crkvenom saboru Na tim se saborima raspravljalo i o slavenskom bogoslužju koje se širilo po dalmatinskim biskupijama.
Ulazak zaleđa u područje dalmatinskih biskupija doveo je do jačega kulturnoga i narodnosnoga povezivanja Hrvatske i bizantske teme Dalmacije.
Digitalne igre u nastavi
Od Krešimira I. Hrvatska je u prvoj polovici X. Pored vladara, koji se počeo služiti naslovom kralja rex , sve je značajnijim postajao ban, koji je upravljao Gackom, Likom i Krbavom. Oko Za unutarnjih sukoba u Hrvatskoj napali su Mlečani Neretvane i prisilili ih na mir. U to je doba područje prvotne Bosne nakratko bilo otpalo od hrvatske države, a bosanski je ban ovladao hrvatskim županijama u dolini Vrbasa.
Njegova žena Jelena podignula je u Solinu kraljevski mauzolej.
Brojni stranci koji su se borili za Hrvatsku žele priznanja
Naslijedio ga je sin Stjepan Držislav — Kada se bizantski car Bazilije II. Kao nagradu za to savezništvo Bazilije II. Hrvati su tada priznali vlast Bizanta, ali je ona bila samo nominalna. Posljednjih godina Držislavove vladavine ojačao je mletački položaj, pa je dužd Petar II. Orseolo uskratio Iako si je Držislav postavio za suvladara svojega najstarijega sina Svetoslava i imenovao ga knezom, njegovi su se sinovi Svetoslav, Krešimir III. Uz Svetoslava su pristajali dalmatinski gradovi, a uz njegovu braću većina Hrvata i Neretvana.
Unutarnji sukobi izazvali su reakciju Venecije, pa je dužd Petar II. Orseolo, uz pristanak bizantskoga cara Bazilija II. To je bio prvi veliki uspjeh Venecije u pokušaju da zavlada istočnom jadranskom obalom. Potkraj ih Hrvatskoj je zaprijetio i car Samuilo, koji je provalio u Hrvatsku i stigao s vojskom do Zadra.
Iz unutarnjih je sukoba kao kralj izišao Krešimir III. S bratom Gojslavom priznao je Borbu za dalmatinske gradove nastavio je Krešimirov sin Stjepan I. Borba za dalmatinske gradove s Mletcima, pa i s Bizantom, u prvoj polovici XI. U tom je smislu trebalo područje pod vlašću hrvatskoga vladara izuzeti od jurisdikcije splitskoga nadbiskupa i povjeriti ga osobi od kraljeva povjerenja Hrvatska je za Petra Krešimira IV.
U darovnici za samostan sv. Krševana u Zadru iz Za njegove vladavine hrvatsko je društvo zahvatio proces feudalizacije, kraljevi su činovnici župani nastojali skučiti kraljevsku vlast u županijama, a župansku vlast pretvoriti u nasljednu. Protivno tim težnjama, kralj je podupirao razvoj gradova Nin, Biograd, Šibenik i Crkvu osnivao je samostane, gradio bazilike i obdarivao ih posjedima.
Premjestio je prijestolnicu iz Biograda u Nin. Radi rješavanja crkvenoga pitanja u Splitu je Svećenicima je bilo zabranjeno da se žene i nose duge kose i brade te da se zaređuju dok ne nauče latinski.