Predstave svih kazališnih poetika i izričaja pružit će svakom gledatelju novo i zanimljivo iskustvo, a Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Mira Muhoberac dramaturginja i teatrologinja , Vjekoslav Janković glumac i Jasmin Novljaković glumac i redatelj , će imati težak zadatak dodijeliti deset nagrada za: najbolju predstavu, režiju, inovativnost, čuvanje kulturne baštine te glavne i sporedne muške i ženske uloge.
Početna » Događanja » Kalendar događanja. Kategorije događanja.
Kazališna predstava - Leda. Pokladne svečanosti Dalmatiner MTB Maraton. Portreti grada - virtualna izložba. Koncert - Pjevački zbor Lira. Klapske večeri srijedom - otkazano. Đardin je IN - Sara Renar.
Đardin je IN - Tate Romanova. Koncert - Nera Gojanović i Đani Stipaničev. Tomislav Bralić i klapa Intrade. Đardin je IN - Traži se novi suprug. Ispod kampanela - Pjevački zbor Lira. Biciklijada "Srcem protiv čelika". Kazališna predstava - Kraljevstvo moje. CMC Festival. Black Coffee Big Band Hrvatske liječničke komore.
Festival kršćanske duhovne glazbe. Vodice Street Festival. Doček Nove godine. Dječji doček Nove godine Tuđmana, h Konoba Makina Kreativni dani Fausta Vrančića. Jesenske Bakanalije. Još po nečemu se dobri nastavnici razlikuju od carinika: njihova je misija da kao stranac i neznanac doživotno zavolite njihov predmet. Da zavolite taj svoj nevoljeni materinji jezik, prije svega. Oprostite na digresiji, imao sam petnaest kada sam to na svoju ruku pročitao, i umalo nisam umro od čuda.
Onda: što učenik, po mišljenju ovoga vrlog kolumnista, treba znati o književnosti koja je u planu i programu nastave hrvatskoga jezika? Samo ono što mu ostane u glavi nakon što pjesmu, priču ili roman pročita s razumijevanjem. Sve drugo smije zaboraviti. Čak i ime pisca. Sjetit će ga se, čim bude vrijeme.
- brzi spojevi za starije osobe u Slavonski Brod Hrvatska!
- PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo.
- upoznavanje iseljenika Sesvete Hrvatska;
- Događanja | Turistička zajednica grada Vodica;
- elitno podudaranje Trogir Hrvatska?
Sjetit će ga se ne ogadi li mu nastavnica i jezik, i književnost, i čitanje. Stvar je odraslosti da znate da mu je ime Ivica Kičmanović. Ali kada knjigu čitate prvi put, uopće ga ne morate upamtiti. To ime. Međutim, nikako ne možete zaboraviti ime Rudimira Bombardirovića Šajkovskog, provincijskog lirika, pompozne varalice, preko koje se Ante Kovačić narugao malim i jadnim hrvatskim piscima. To ime vam se, petnaestogodišnjaku, utisne u svijest i nikako da ga zaboravite.
Kičmanovići budu i prođu, Bombardirovići su vječni. I često, kao za nevolju, predaju materinji jezik. Na koji se ono kolodvor iskrcao Filip Latinovicz na svom povratku u rodni grad? Samo ako roman čitate pažljivo od prve njegove riječi, ako volite bizarnosti ili ako vam je neko bolesno čeljade, operirano od smisla za književnost, predavalo hrvatski, znat ćete odgovor: na Kaptolski kolodvor.
Pv by NEstar - Issuu
Bit će da je Krleža napisao tu rečenicu s nakanom da je kasnije negdje nastavi kroz priču, ali je to zaboravio učiniti. Ili mu se svidjelo da u njegovu romanu kaptolski kanonici i prebendari ne moraju kroz kaljužu Zrinjevca gaziti do kolodvora, nego im je cug doveo skroz pred kuću? Skandal u Dubrovniku, gdje je nastavnica u umjetničkoj školi poobarala skoro cijeli razred na popravni ili na godinu zbog specifičnog neznanja materinjeg jezika i književnosti bio je, naravno, skandal samo za nesretne učenike i njihove izluđene roditelje.
Ostalima je bilo svejedno. Jedan od službujućih vinka filipovića, koji se brinu da ocjenjivanje bude po zakonu i propisu, poslao je svog čovjeka iz Zagreba, pa je on kontrolirao polaganje popravnih. Zahvaljujući njegovoj dobroti i razumijevanju, učenici su prošli na popravnom. Inače ne bi. Čuj stroga!
Ama, kakva je to, za ime miloga Boga, riječ? Pa nije profesorica domina u salonu za zabavu odraslih, niti čuvarica u logoru, pa da možemo govoriti o strogosti. Ali, taman i da je najstroža: što je kriterij znanja?
Top-Rated Images
Prije nekoliko tjedana umro je Robin Williams. U jednome filmu, pametni će znati u kojem, pokazao nam je kako je to predavati poeziju. Što se o poeziji treba znati? I što za poeziju treba učiniti? Od njega sam naučio da se u svoje ime moram ispričati svakome na popravni ili na godinu oborenom učeniku dubrovačke umjetničke škole. I ja to ovom prilikom činim. Kao čitatelj hrvatske poezije, naravno. Prenosimo s portala Jutarnjeg lista.
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
Približavaju se dva, za mnoge neupućene i za mnoge umorne i dotučene građane, možda relativno nevažna sudska spora, ali ja ću kazati, bez straha da me se optuži da pretjerujem ili da si izgrađujem mučenički identitet, vrlo važni ispiti zrelosti za mentalnu higijenu ove nacije i prilika da se odlučno pokaže kako je važno ustrajati u borbi protiv kulture smrti i protiv mržnje, etničke i bilo koje druge.
U četvrtak Dejanom Jovićem imputirajući mu da je napisao kako su četnici antifašisti , a preko njega i s predsjednikom Ivom Josipovićem, ugrozio vjerodostojnost Večernjeg lista, unakazio našu novinarsku profesiju, te poslao jako lošu poruku mlađim kolegama i onima, da i njima, kojima Šola predaje, pazite sad, etiku i medijsku kulturu ajme, jadni studenti, jadna naša mladež! Dakle, Šola je, to sam uostalom želio poručiti kada sam branio mojega mentora i prijatelja prof. Petera Kuzmiča od divljačkog napada Ivice Šole, svejedno da li odrađivao zadatke za gazdu iz mostarskoga zatvora ili varao hrvatsku javnost, kolege novinare i urednike, paradigma nemorala u novinarskim krugovima pa ću na sudu, budem li živ i zdrav, pokazati, sam i uz pomoć svjedoka, da je držao stražu odvratnom ratnom zločincu koji se obračunavao na svirep način sa osječkim Srbima.
I zato je to suđenje od velike važnosti za naše društvo, pa se nadam da će biti adekvatno popraćeno od kolegice i kolege novinara. Kaznenog zakona RH. I to će biti važno za našu javnost! Tomislavu Josiću, predstavniku tužitelja jer ne znam koliko ih je u tom čoporu ću također, budem li živ i zdrav, održati lekciju iz kulture ljudskih prava, iz demokracije, iz tolerancije i iz suživota jer on, kao i njegov pokrovitelj biskup Vlado Košić, navaljuju na našu srpsku braću i sestre tvrdeći, ni manje ni više nego da Srbi, kao što su ozakonili ustaše odmah po osnutku zloglasne NDH i zato sam ih nazvao neoustašama, nemaju pravo na ćirilicu tamo gdje žive.
A rekao sam im da su gamad jer samo gamad i to prokleta gamad nasrće na hrvatsku policiju i na pravni poredak Republike Hrvatske za koju je moj brat Branko Pilsel položio život i za koju sam i ja bio hrvatskim braniteljem. Samo gamad može širiti takvu vrstu netrpeljivosti prema Srbima, samo gamad može tako ružno manipulirati osjećajima izmučenih vukovarskih i drugih Hrvata među koje ubrajam i moju majku. Da, Josiću, gamad si jer maltretiraš moju staru i bolesnu majku, koja ima sina heroja Domovinskoga rata. I za to ćeš se mojoj majci i meni na sudu ispričati. Ispričati se moraš i svim poštenim građankama i građanima, bez obzira na njihovu nacionalnost, kojima namećeš mržnju koju širiš dok razbijaš imovinu i simbole Republike Hrvatske za koju smo svi mi krvarili i dok najavljuješ nove nerede i nova ponižavanja našega Predsjednika Republike, Sabora i Vlade, naših ministara i drugih predstavnika vlasti protiv kojih si digao ustanak i agresiju.
Kako bih se pripremio za oba suđenja, otišao sam na intenzivne duhovne vježbe na području nekadašnjeg ustaškog koncentracijskog logora smrti i prisilnoga rada Jasenovac. Stajao sam u tišini u prostorima muzeja, u tami, okružen uspomenama ubijenih Srba, Roma, Židova i drugih, te nepoćudnih Hrvata, mahom antifašista. Zašto sam otišao baš u Jasenovac? Zato jer je Jasenovac bio logor smrti, logor zločina i zvjerskog odnosa čovjeka prema čovjeku, nacije prema naciji, mjesto na koje moramo doći, kao što svaki Japanac obavezno posjećuje Hirošimu, da promislimo načine i oblike učenja i obrazovanja protiv svakog oblika nasilja i genocida ako smo ljudi kojima je stalo do Ustava naše zemlje, do suosjećanja i do snažnog kritičkog stava prema zločinu i nasilju općenito.
Tvrdim pak da Tomislav Josić ne čini dobro Republici Hrvatskoj, da promovira segregaciju i etničku netrpeljivost te da zajedno sa svojim stožerašima još više unakazuje lice ratom izmučene domovine. Očekuju me dvije važne pravne bitke u kojima ću braniti dostojanstvo Domovinskog rata, dostojanstvo mojega nestalog brata, moje osobno dostojanstvo, te ono što smatram da je dostojno braniti, a na temelju izvorišnih i drugih polazišta našega Ustava i našega pravnog poretka, naše kršćanske kulture i našega humanističkog svjetonazora.
Učinit ću to kao teolog, kao novinar, ali i kao član predsjedništva Saveza antifašista u Republici Hrvatskoj čije interese uvijek branim kada javno nastupam. Dok sam obavljao kratke ali vrlo intenzivne duhovne vježbe u Jasenovcu, pitao sam jednu kustosicu što ju je najviše pogodilo, to jest, što ju je najviše uznemirilo u bavljenju tako teškom građom i problematikom? Riječ je o pismu ustaške policije iz Županije onoj Župskoj redarstvenoj oblasti u Brodu na Savi, datiranom u Županji 5.
Stojeći u mraku i gledajući u lance kojima su ustaše vezivale te Rome i druge nesretnike, meni su se pred očima pojavili Srbi na Dravi vezani selotejpom o kojima Šola, bivši svećenik, teolog, novinar, etičar, profesor, razvikani kolumnist, neće izustiti riječ caritasa, riječ koja bi bila neugodna ušima njegova mecene.
PRILOZI CONTRIBUTIONS - Institut za istoriju Sarajevo
Gledao sam čekiće, noževe, štrikove i toljage kojima su ljudi ubijani u Jasenovcu i vidjeh Josićeve stožeraše kako razbijaju ćirilične table, kad eto, nije više pristojno u Hrvatskoj razbijati Srbima glave. I ja ću sucima u Osijeku i Zagrebu kazati zašto je to tako: zato jer ustaštvo traje i zato jer zvijer nije nahranjena. Ne postoji ništa svetije od ljudskoga života i, ma koliko to koštalo, ja nikada neću ustupiti pred onima koji ga ugrožavaju ili omalovažavaju. Gospođo sutkinjo Rodić, gospodine suče Bertalanič, izvolite me osuditi ako mislite da su Šola i Josićevi stožeraši u pravu, ako su Srbi morali plutati Dravom dok su uzorni katolici okretali svoja leđa toj rijeci ili ako je pošteno da se Srbe u Vukovaru podsjeća na Ja, vidite, vjerujem da ima Boga i znam da On to ne smatra ispravnim.
A vidim, osim toga, nažalost, i krvnike, Hrvate i druge. A to je stanje, ustvrdit će tragom Thomasa Hobbesa autor filma David Michôd, ono u kojem čovjek čovjeku drži pištolj pritisnut uz potiljak. Michôd, koji ovdje potpisuje i scenarij, prema motivima razrađenim u suradnji s glumcem Joelom Edgertonom, odbija ulaziti u objašnjavanje apokalipse koja je snašla njegov svijet. Uvodni telop koji navodi kako smo u Australiji, deset godina nakon kolapsa, otprilike je cijela priča.
Doznat ćemo, tako, već izrana da je Australija zbog svojih rudnih bogatstava postala utočište useljenika iz mnogih krajeva planeta: između redaka ćemo, pak, iščitati da ta osebujna multikulturalnost svejedno nije postala razlog tako olakog laćanja vatrenog oružja. Nastanjeni po sitnim naseobinama uvelike pustog outbacka , ti će lovci na sreću na svojoj koži osjećati što znači individualno samoostvarivanje tragom Ayn Rand. Kolaps, kakav god bio, sveo je prisutnost bilo kakvih snaga reda i zakona na uglavnom simbolične i uvelike militarizirane redarstvene snage.
Negdje drugdje — Sydney se još spominje kao centar moći — netko još trguje, odlučuje, vlada. Ali stanovnicima pustinje taj je svijet dalek i nedostižan poput beskrajnih željezničkih kompozicija što pod jakom oružanom pratnjom prte po Srednjoaustralskoj pruzi. Beskrajno duga, potpuno nedostupna povorka vagona koja negdje po sredini radnje zapriječi put našim protagonistima tako se pretvara u iznimno potentan simbol svega onoga što je kolaps — ekonomski, financijski, ekološki, odnosno sve to u isti mah — svijetu donio.