Bili su okrugli, a stjenke su zidane ciglom kako bi se spriječilo obrušavanje.
Iznad bunara radila se zaštita od cigle ili daske. Sastoji se od dugačke pokretne grede na visokom rašljastom stupu. Na jednom kraju grede bio je uteg, a na drugom viseći dugački drveni štap štica pričvršćen lancem ili sajlom. Na donjem kraju štapa privezana je kanta za vađenje vode iz bunara. Zimski ugođaj kad sve zabijeli u Batru; žedan konj pije vodu iz kante koju je Marko Keča izvadio iz bunara pomoću đerma.
Crtice iz povijesti zdravstva
Unutrašnjost kuće karakterizirao je namještaj koji je visoko podignut iznad poda. Sastojao se od drvenih kreveta s izrezbarenim uzglavljem, drvenim stolom koji je služio za jelo, drvenih klupa i stolica koje su bile postavljene oko stola ili po strani, ormara ili drvenih sanduk-škrinja u koje se spremala roba i posteljina za krevet i pokrivanje za vrijeme odmora ili spavanja. Škrinje i drveni sanduci koristili su se zbog nedostatka ormara. Posteljina, perine, jastuci i strože tkane su od konoplje i lana. Jastuci i perine ispunjene su perjem, najčešće guščjim, a stroža se punila finom slamom.
Bilo je uvriježeno shvaćanje da je obitelj. Batar i Bukvik bogatija ako ima što više jastuka. Perine i jastuci činili su u nekom obliku blagostanje i bogatstvo. Kuća Marijana Bjelića iz Bukvika Marija i Lucija Keča koriste trenutke odmora u Batru sjedeći ispred svoje roditeljske kuće u dvorištu; stol je prekriven vezenim stolnjakom. Sela kojih više nema Zidovi su bili ukrašeni vezenim krpama i svetim slikama Isusa, Majke Božje, svetog Ante Padovanskog, svete Terezije od Djeteta Isusa ili nekog drugog sveca. Našla se i poneka slika starijeg člana obitelji s izrazitim brkovima lički brk , uokvirena u drveni okvir i obješena na zid.
Kuća Marka i Lucije Sušilo iz Bukvika Sušilo i Pero Bijelić Zorkin. Ograda pletena od pruća stara je tradicija u Batru i Bukviku. Sada se takve ograde rade kao vrtni ukras. Ograde od pruća i kolaca od agacije drače bile su najjeftinije te su ih radili obično siromašniji stanovnici koji nisu imali novaca za bolju ogradu. Ograda se plela slično kao košare i sepeti za nošenje kukuruza.
Mogle su izdržati nekoliko godina, a kada bi dotrajale pruće i kolci koristili su se za loženje i potpalu vatre. Za izradu pletene ograde trebalo je imati znanje i volju, ali i vrijeme, a to sve imao je moj najstariji brat Vjekoslav Nuno. Četiri metra ograde radila su se dva do tri sata. Šibe su uglavnom ljeskove ili vrbove, a poželjno je da su što duže. Ograda se obično plela na visinu od pola do dva metra, ovisno kakva joj je bila na-. Batar i Bukvik mjena. Kolci su bili najčešće od agacije s korom jer su žilavi i čvrsti te dugo traju, a stavljaju se na 40 ili 50 cm razmaka.
Nekada nije bilo struje pa se za rasvjetu upotrebljavala luč. To je komad mekanog drveta vrlo tanko istesanog koje bi se zapalilo i stavljalo u specijalno napravljen stalak. Kao rasvjetno sredstvo koristila se i svinjska mast u koju se namakala platnena krpa te se rasvjeta dobivala sagorijevanjem krpe i masti. Kasnije su se koristile lijepe elegantne lampe petrolejke. U donjem dijelu Pletena ograda u Bukviku s prijelazom na drugu stranu na ogradi sjedi Miroslav Sušilo star 5 godina Sela kojih više nema lampe nalazila se okrugla staklena posuda u koju se ulijevao petrolej.
Na vrhu te donje posude metalni je dio u kojem se nalazio fitilj, a palio se šibicom. Plamen se pomoću jednog vijka mogao smanjivati ili povećavati. Iznad metalnog dijela nalazio se visoki prozirni stakleni cilindar koji je štitio plamen od gašenja. Oko petrolejke obješeno je okruglo ogledalo sa svrhom da plamen može davati veći odsjaj te tako pružiti veću svjetlost. Petrolejka je bila glavna rasvjeta svakog domaćinstva.
Fenjer se uglavnom koristio za rasvjetu dvorišta avlija Lampa petrolejka kao pokretna svjetiljka pri noćnom obilasku imanja i pri odlasku na sijela i prela koja su u zimskom vremenu bila skoro svakodnevna. Za grijanje kuća i pripremanje jela služile su peći zidane od pečene cigle, sirovog ćerpiča ili nabijene zemlje i omazane zemljom. Sastojale su se od: grijaće ploče, pećnice rol, rerna , gornjeg tjemenog dijela s dimnjakom, prostora za pepeo i otvora za drva. Peći su imale karakterističan oblik. S jedne strane nalazilo se Fenjer ložište, a s druge je bio uzdignuti dio za pečenje.
Matica hrvatska - Hrvatska revija 3, - Slavonska ratna svakodnevica
Ispod peći je bio prostor za drva, koja su se koristila za loženje i bila idealno mjesto za drijemanje mačaka. Kasnije su se nabavljale peći od lima, koje su zbog svog vanjskog izgleda nazivane koze. Peć je imala oblik i tanke visoke noge kao koza. Također podsjeća na limenu kutiju koja stoji na četiri tanke noge, na kojoj se kuha ručak, peče kruh i grije kuća. Peć nije bila teška pa se mogla lako premještati. S prednje strane je otvor za loženje, a s druge strane rerna, gdje se pekao kruh. Na vrhu je izlaz za dimnjak. To je u našim selima bilo najhladnije i najsnježnije doba godine, znalo se dogoditi da snijega ima i više od pola metra.
Iz kuće se preko dana izlazilo samo zbog najnužnijih poslova kao što je unos drva za vatru, hranjenje stoke u štali i posjeta susjeda. Snijeg je prekrio polja, livade, krovove i drveće, a grane stabala bile su bijele poput izvezene čipke. Zabijelilo je cijelo selo u kojemu su se nazirali samo putevi s utabanim tragovima pješaka ili konjskih zaprega sa saonicama. Kroz prozore u hladnim zimskim noćima svjetlucale su petrolejke, a pokoji fenjer osvjetljavao je utrtu stazu u snijegu nekom prolazniku.
Fenjer je služio za osvjetljavanje puta po mraku, najčešće kada se išlo susjedima na prelo i kapanje, tako se zvala omiljena igra kapama. U zimskim dugim noćima uoči vikenda ili blagdana u Batru i Bukviku već u večernjim satima čuo se žamor mladića i pjesma koja se razlijegala krajem, a čula se i do susjednih sela. Najbolji i najglasniji su se prepoznali, a mještani su ih rado slušali. Sudionike su ispunjavali čudesni osjećaji razdraganosti i blaženog raspoloženja zbog zimske idile, a dobro su se zagrijavali uz pjesmu i čašicu rakije.
Ponekad je selom prošla grupa mladića. Djevojke su u kućama osluškivale pjesme i njima prepoznatljive glasove čeznući za tim društvom, osobito za simpatijama. Najradije bi istrčale u tu zimsku noć, pridružile se mladićima i s njima podijelile veselje, ali to nije priličilo poštenoj curi te nije ni pomišljala da zamoli roditelje dopuštenje jer bi je zbog toga sigurno prekorili.
Što je vrijeme odmicalo i noć postajala sve jača glasovi prolaznika bili bi sve rjeđi. Lampe su se gasile u kućama i selo bi utonulo u duboki zimski san do jutarnjeg buđenja i ponovnog početka.
Najveća ljubav Toše Proeskog: 'Svaki put kad odem na njegov grob završim u bolnici'
Već je tada Ibro Jaran imao u Bukviku svoju trgovinu, u kojoj se moglo kupiti soli, šećera, kave, brašna, duhana i drugih kućanskih potrepština. Trgovina se nalazila na kraju Bukvika, prema Talevima. Šećer se kupovao u glavama i okama po povoljnoj cijeni. Jedna oka težila je približno jedan kilogram i dvjesto pedeset grama, a koštala je svega dva forinta, danas bi to iznosilo oko 20 kuna. Stanovništvo se uglavnom bavilo zemljoradnjom.
- Stožer: Imamo nova slučaja zaraze, testiranih. Umrlo 27 osoba, 6 u Splitu - .
- N. Gradiška: Droga im je stigla poštom, pa završili u pritvoru.
- Suza Dolinska - Broj 34 by Suza Dolinska - Digitalna Arhiva - Issuu.
- N. Gradiška: Droga im je stigla poštom, pa završili u pritvoru | 24sata.
- događaji izlaska Hrvatska.
- pojedinačno upoznavanje u Rovinj Hrvatska.
- Pročitajte još.
Zemlja se obrađivala plugom, koji su vukli konji ili volovi. Sijala se pšenica, kukuruz, lan, konoplja, krumpir i repa, a od stoke se uzgajalo krave, konje, svinje i pernatu živad.